Klinika za tumore – Za medicinske djelatnike

• Strategija praćenja bolesnika mora biti individualizirana temeljem stadija bolesti prethodnih simptoma, prognostičkih čimbenika i provedenog liječenja

• Nakon provedenog liječenja praćenje bolesnika uz prostata specifični antigen (PSA) svakih 6 mjeseci prvih 5 godina, potom jednom godišnje.

• U slučaju sumnje na povrat bolesti, posebno u pacijenta s visokim rizikom od povrata kontrola s nalazom PSA predlaže se svaka 3 mjeseca

​

U bolesnika s M0 bolešću, potrebna je kontrola najmanje svakih 6 mjeseci:

• Treba uključiti:

  • Fizikalni pregled

  • PSA

  • Laboratorij uključujući obvezno jetrene probe i nalaze bubrežne funkcije

​

Bolesnici koji se liječe radi M1 bolesti traže kontrolni pregled svakih 3-6 mjeseci:

• Treba uključiti

  • Fizikalni pregled

  • PSA

  • Laboratorij uključujući obvezno jetrene probe i nalaze bubrežne funkcije

  • Slikovne pretrage u smislu procjene stanja bolesti svakih 6 mjeseci ili prije u ovisnosti o kliničkim potrebama i procjenama

​

Bolesnici koji dugotrajno primaju androgen deprivirajuću terapiju trebaju procjenu koštanog statusa radi mogućnosti razvoja osteoporotičnih komplikacija

• laboratorijska obrada trebala bi uključiti rutinske laboratorijske nalaze uz profil lipida te razinu HbA1c obzirom na utjecaj androgene deprivacije na metabolizam lipida i ugljikohidrata

STADIJ I (pT1N0): CT/MR abdomena, fizikalni pregled i laboratorijski nalazi (kompletna krvna slika, biokemija, urin) prvu godinu dana nakon operacije svakih 6 mjeseci, potom 1x godišnje prve 3 godine. CT toraksa/RTG grudnih organa 1x godišnje tijekom prve 3 godine.

STADIJ II/III: (pT2-4N0/N1): CT/MR/UZV abdomena i CT toraksa, fizikalni pregled i laboratorijske nalaze (kompletna krvna slika, biokemija, urin) svakih 3-6 mjeseci tijekom prve 3 godine, potom 1x godišnje do 5 godina

STADIJ IV: CT toraksa i CT/MR abdomena i zdjelice svaka 3 mjeseca

• Scintigrafija skeleta i MR/CT mozga indicirani su pri simptomima ili laboratorijskim nalazima koji upućuju na diseminaciju bolesti u kosti ili mozak

Ne-mišićno invazivni rak mokraćnog mjehura (NMIRMM)

• Anamneza, klinički pregled, citologija urina i cistoskopija

• Nakon TUR-a inicijalna cistoskopija preporuča se nakon 3 mjeseca, potom nakon 9 mjeseci i potom 1 x godišnje tijekom sljedećih 5 godina kod bolesnika s niskim rizikom od povrata bolesti

• Kod bolesnika s visokim rizikom od povrata bolesti se preporučaju kontrolni pregledi svaka 3 mjeseca prve 2 godine, zatim svakih 6 mjeseci tijekom prvih 5 godina, a potom 1 x godišnje

​​

Mišićno invazivni rak mokraćnog mjehura (MIRMM)

• Anamneza, klinički pregled, laboratorijske pretrage (kompletna krvna slika, biokemija, citologija i sediment urina) svaka 3-4 mjeseca tijekom prve 2 godine, a potom svakih 6 mjeseci do ukupno 5 godina

• CT toraksa/RTG grudnih organa i CT/MR abdomena i zdjelice svakih 6 mjeseci tijekom prve 2 godine, potom 1x godišnje do ukupno 5 godina

Svi ostali karcinomi urotela zahtijevaju jednak pristup praćenju.

Tumore testisa i zametnog epitela u muškaraca dijelimo u dvije velike skupine prema patohistološkim karakteristikama

• seminomski tumori

• neseminomski tumori

​

Praćenje seminoma stadija 1 ili bolesti nakon adjuvantnog tretmana iziskuju:

• prve 3 godine fizikalni pregled minimalno svakih 6 mjeseci, potom jednom godišnje uz nalaz markera (AFP, beta-HCG, LDH)

• MR/CT abdomena i zdjelice u prve 2 godine praćenja svakih 6 mjeseci, potom nakon 36 i nakon 60 mjeseci

​

Praćenje neseminoma stadij 1 ili bolesnika u aktivnom praćenju (active surveliance):

• prve dvije godine fizikalni pregled uz nalaz markera (AFP, beta-HCG, LDH) minimalno svaka 3 mjeseca, u trećoj godini svakih 6 mjeseci potom 1-2 puta godišnje

• RTG grudnih organa u prve dvije godine svakih 6 mjeseci

• MR/CT abdomena i zdjelice svakih 6 mjeseci tijekom prve dvije godine, potom nakon 24 i 36 mjeseci i potom nakon 60 mjeseci

• slikovno praćenje kasnije moguće je UTZ-om

​

Praćenje bolesnika nakon adjuvantnog tretmana ili kompletne remisije za uznapredovalu bolest (praćenje po dovršenom liječenju metastatske bolesti)

• tijekom prve dvije godine fizikalni pregled uz nalaz markera (AFP, beta-HCG, LDH) minimalno svaka 3 mjeseca, potom u trećoj, četvrtoj i petoj godini svakih 6 mjeseci. Nakon pet godina navedeno je potrebno učiniti 1-2 puta godišnje

• RTG grudnih organa 1-2 puta u prvoj godini potom jednom godišnje

• CT toraksa 2 puta u prvoj godini, potom nakon 24 mjeseca i nakon 60 mjeseci, a kasnije svakih 5 godina

• MR/CT abdomena i zdjelice u prvoj godini 2 puta, potom nakon 24, 36 i 60 mjeseci

Ciljevi praćenja bolesnice s ranim rakom dojke:

• otkriti lokalni/lokoregionalni relaps bolesti ili drugi primarni tumor iste ili kontralateralne dojke

• prepoznati i zbrinutu nuspojave i komplikacije liječenja

• poticati suradljivost bolesnika i pridržavanje propisane adjuvantne terapije

• pružiti podršku i poticati bolesnike povratku ka “normalnom životu”, svakodnevnom funkcioniranju i aktivnostima nakon dovršetka akutnog perioda liječenja karcinoma dojke

• prepoznati i savjetovati bolesnike vezano uz simptome anksioznosti, depresije, poremećaja spavanja, seksualne disfunkcije, kroničnog umora, kognitivne disfunkcije koji su vrlo često prisutni prilikom suočavanja s dijagnozom zloćudne bolesti i za vrijeme liječenja

Za vrijeme trajanja liječenja i nakon što ono završi, vodeći onkolog će s pacijenticama dogovarati kontrolne preglede.

Rutinski kontrolni pregledi preporučuju se svaka 3-4 mjeseca tijekom prve dvije godine, (svakih šest mjeseci kod tumora niskog rizika), potom svakih šest mjeseci do ukupno pete godine, nakon toga jednom godišnje, uz individualnu prilagodbu kontrola ovisno o riziku bolesti.

​

Tijekom kontrolnih pregleda, onkolog će s pacijenticama raspraviti povijest bolesti, postojanje simptoma, bilježiti eventualne nuspojave vezane uz liječenje i učiniti klinički pregled.

​

Jednom godišnje potrebno je učiniti mamografiju, a u intervalu između dvije mamografije savjetuje se ultrazvuk dojki. Magnetska rezonanca nije metoda praćenja koja se rutinski primjenjuje no kod određenih bolesnica se savjetuje (bolesnice s dokazanom BRCA mutacijom ili nekom drugom mutacijom koja povećava rizik od raka dojke, bolesnice mlađe od 35 godina, u slučaju inkonkluzivnog nalaza ultrazvuka dojki i mamografije… ili prema preporuci radiologa).

​

Pri svakom kontrolnom pregledu pacijentica treba priložiti svježe rutinske laboratorijske nalaze uključujući i tumorske markere (CEA, CA 15-3, CA 125). lako u međunarodnim smjernicama rutinsko praćenje laboratorijskih nalaza i tumorskih biljega kod asimptomatskih bolesnica nije kategorija najviše razine dokaza, u svakodnevnom kliničkom radu kod određenog udjela signalizira povrat bolesti i indicira proširenu obradu.

​

Ukoliko je pacijenticama propisana hormonska terapija tamoksifenom, obavezne su kontrole ginekologa s transvaginalnim ultrazvukom svakih 6 mjeseci. Obzirom da tamoksifen dovodi do proliferacije endometrija, nužne su procijene debljine istog. Ako propisana hormonska terapija spada u skupinu inhibitora aromataze ili su bolesnice podvrgnute ovarijalnoj supresiji potrebna su mjerenja gustoće kosti denzitometrijom svake 2 godine.

​

Ukoliko je pacijenticama indicirana adjuvantna terapija bisfosfonatima, potrebno je učiniti inicijalni stomatološki pregled te priložiti laboratorijske nalaze s posebnim osvrtom na parametre bubrežne funkcije i serumsku razinu kalcija prilikom svake aplikacije zolendronične kiseline (svakih 6 mjeseci tijekom 3 godine). Nerijetka je pojava flu like sindroma koji nastupa ≤ 3 dana od aplikacije zolendronične kiseline.

​

Razmatranjem osobne i obiteljske anamneze procjenjuje se rizik od postojanja BRCA mutacije. Temeljem pisane preporuke onkologa liječnik obiteljske medicine izdaje odgovarajuću uputnicu te upućuje bolesnicu na gensko savjetovanje u KBC Zagreb ili Institut za tumore.

Od iznimne je važnosti educirati pacijentice o simptomima povrata bolesti. Pri praćenju treba obratiti pažnju na povrat bolesti, ali i na nuspojave liječenja (rane, kasne). Potrebno je voditi računa o kardiotoksičnosti kod bolesnica koje su liječe antraciklinima ili anti-HER-2 ciljanom terapijom. U slučaju da bolesnica ima bilo kakve simptoma od strane kardiovaskularnog sustava potrebno ju je uputiti na UZV srca i pregled kardiologa.

​

Potrebno je poticati zdrave životne navike, jer tjelesna aktivnost, zdrava ishrana s visokim udjelom voća, povrća, ograničena konzumacija alkohola, nepušenje i održavanje optimalne tjelesne težine (BMI 20-25 kg/m²) pozitivno utječu na ishode kod bolesnica s karcinomom dojke.

​

Smatra se kako nakon deset godina od dijagnoze bolesti kontrole onkologa više nisu potrebne dok su same pretrage (mamografija, UTZ dojki, denzitometrija, pregled ginekologa) i dalje obavezne. Tada pacijentice dobivene nalaze pokazuju liječniku obiteljske medicine. U slučaju postojanja simptomatologije savjetuje se ciljana dijagnostička obrada. Ukoliko liječnik obiteljske medicine posumnja na povrat bolesti, tada je potrebno pacijenticu uputiti onkologu za daljnju dijagnostiku i liječenje.

Kod bolesnica s metastaskim rakom dojke, osim produljenja života, cilj je kontrola simptoma i održavanje ili poboljšanje kvalitete života. Prilikom radiološkog praćenja odgovora na liječenje, zbog komparabilnosti se savjetuje primjena slikovne metode koja je inicijalno primijenjena.

​

Evaluacija odgovora na terapiju (CT toraksa, abdomena i zdjelice, scintigrafija kosti, laboratorijski nalazi uz tumorske biljege CEA, CA15-3) uobičajeno se provodi se svaka 3 mjeseca, a kod indolentnijeg tijeka bolesti interval je dulji.

Kod bolesnica s metastatskom bolest potrebno je pravodobno uključiti palijativnu skrb i simptomatsko-suportivnu terapiju, kao i psihoonkološku skrb.

Žene koje su završile liječenje, nakon slikovne obrade kojom nisu potvrđeni znakovi ostatne bolesti ulaze u fazu praćenja. Prate se od strane onkologa i ginekologa. Ključne komponente praćenja uključuju kompletnu anamnezu, opći pregled i ginekološki pregled. Od iznimne je važnosti educirati pacijentice o simptomima povrata bolesti (nadutost, bolovi u abdomenu, promjene stolice i mokrenja, oticanje trbuha…). Pri praćenju treba obratiti pažnju na simptome povrata bolesti, ali i na nuspojave onkološkog liječenja i operativnog zahvata. Osim samog praćenja potrebno je obratiti pažnju na rehabilitaciju pacijentica, pošto im je vrlo često smanjena kvaliteta života i seksualna funkcija.

Ginekološki pregled s transvaginalnim ultrazvukom i citološkim brisom, te tumorski markeri (CA 125, mogu se kontrolirati i HE4 i ROMA indeks ukoliko su prethodno vađeni) preporučuju se svaka 2-4 mjeseca prve 2 godine, potom svakih 3-6 mjeseci sljedeće 3 godine. Nakon ukupno 5 godina kontrole su potrebne jednom godišnje. Dodatna obrada se indicira kod simptomatskih pacijentica, ili dinamike porasta tumorskih markera, a uključuje ovisno o potrebi MR zdjelice, CT toraksa, CT abdomena ili PET/CT. Biokemijski relaps je porast vrijednosti CA 125 dva do tri puta iznad gornje granice uz dinamiku rasta u dva odvojena testiranja sa vremenskim odmakom. Nastavak liječenja samo na temelju porasta vrijednosti CA 125 se ne preporuča, jer ne mijenja ishode liječenja. Kod pacijentica koje su inicijalno imale bolest FIGO stadija III ili IV, indicirana je slikovna dijagnostika svakih 3-6 mjeseci, ovisno o procjeni ordinariusa. Preporuča se pacijentice uputiti na BRCA testiranje neovisno o stadiju bolesti.

Kod pacijentica sa zloćudnim tumorima zametnih stanica uz navedeno se kontroliraju AFP, beta-HCG, LDH i inhibin naredne 4 godine od dijagnoze, kasnije prema kliničkoj indikaciji. Ukoliko su tumorski markeri inicijalno bili uredni, ove pacijentice se prve 2 godine prate uz CT toraksa, abdomena i zdjelice ili MR abdomena i zdjelice.

Ginekološki pregled sa transvaginalnim ultrazvukom potrebno je obaviti svakih 3-6 mjeseci tijekom prve 2-3 godine nakon inicijalnog liječenja, potom svakih 6 mjeseci do ukupno 5 godina. Nakon 5 godina od dijagnoze kontrole se nastavljaju jednom godišnje. Osim ginekološkog pregleda ostalu obradu indicira onkolog u slučaju pojave simptomatologije (CT toraksa, abdomena, zdjelice i PET/CT, a u pacijentica kojima nije učinjena histerektomija obavezno je učiniti MR zdjelice). Tumorski marker CEA 125 se kontrolira samo ukoliko je izvađen kod početka liječenja. Citološki bris zaraslice ili rodnice potrebno je učiniti najmanje jednom godišnje. Ukoliko je pacijentica liječenja sa ciljem očuvanja fertiliteta, potreban je MR zdjelice nakon 6 mjeseci. Ukoliko se radilo o sarkomu uterusa tijekom prve 3 godine potrebno je učiniti i CT toraksa, abdomena, zdjelice svakih 3-6 mjeseci, a potom svakih 6-12 mjeseci tijekom sljedeće 2 godine. U periodu između 5 i 10 godina od dijagnoze učiniti CT toraksa, abdomena, zdjelice svakih 1-2 godine. U slučaju sumnje na povrat bolesti preferira se PET/CT.

Ginekološki pregled sa transvaginalnim ultrazvukom i citološkim brisom svakih 3-6 mjeseci tijekom prve 2 godine, potom svakih 6-12 mjeseci sljedeće 3 godine. Nakon 5 godina od dijagnoze kontrole se održavaju jednom godišnje. Kod stadija bolesti II-IV preporuča se učiniti PET/CT i CT toraksa i abdomena te MR zdjelice 3-6 mjeseci nakon dovršetka liječenja, a nakon toga u slučaju pojave simptoma. Citološki bris mora se napraviti barem jednom godišnje.

Ginekološki pregled sa transvaginalnim ultrazvukom i citološkim brisom svakih 3 mjeseca tijekom prve 2 godine, potom svakih 6 mjeseci tijekom sljedeće 3 godine. Nakon 5 godina kontrole se održavaju jednom godišnje. Kod stadija II-IV učiniti PET/CT ili CT toraks, abdomen, zdjelica 3-6 mjeseci nakon dovršetka liječenja. Ostala obrada ovisno o simptomatologiji i procjeni onkologa.

Nakon završetka liječenja, dogovaraju se kontrolni pregledi. Tijekom kontrolnih pregleda, onkolog će s pacijentima prodiskutirati njihovu povijest bolesti uz anamnezu i klinički pregled te pregledati učinjene nalaze kontrolne slikovne obrade, najčešće CT toraksa. Od iznimne je važnosti educirati pacijente o simptomima povrata bolesti. Ukoliko liječnik obiteljske medicine posumnja na povrat bolesti, tada je potrebno pacijenta uputiti onkologu za daljnju dijagnostiku i liječenje. Pri praćenju treba obratiti pažnju na povrat bolesti, ali i na nuspojave liječenja (rane, kasne).

​

Od iznimne važnosti je pacijente educirati i poticati na prestanak pušenja, ukoliko to do sada nisu učinili.

Kod pacijenata sa stadijem I-II (liječeni kirurški s ili bez kemoterapije) fizikalni pregled i CT toraksa svakih 6 mjeseci tijekom prve 2-3 godine, a potom jednom godišnje. Kod pacijenata stadija I-II (kod kojih je provedena radioterapija) ili pacijenata stadija III-IV potreban je fizikalni pregled i CT toraksa svakih 3-6 mjeseci tijekom prve tri godine, potom svakih 6 mjeseci sljedeće 2 godine. Nakon 5 godina kontrole su potrebne jednom godišnje i uključuju fizikalni pregled te low-dose CT toraksa.

Kod pacijenata nakon radikalnog liječenja (kirurški zahvat s ili bez kemoterapije ili kemoradioterapije) preporuča se fizikalni pregled uz CT toraksa i abdomena svaka 3 mjeseca tijekom prve 2 godine, a potom svakih 6 mjeseci tijekom sljedeće 3 godine. Nakon 5 godina kontrolu je potrebno učiniti jednom godišnje. Razmotriti i CT ili MR mozga svaka 3-4 mjeseca tijekom prve dvije godine, potom svakih 6 mjeseci. Druge pretrage se izvode ovisno o simptomatologiji.

Nakon endoskopske resekcije high-gradus displazije preporučuje se ezofagogastroskopija za 3 mjeseca, potom svakih 6 mjeseci tijekom 1-2 godine te potom jedanput na godinu tijekom sljedeće 3 godine, dok se nakon ezofagektomije preporučuje ezofagogastroskopija samo pri pojavi simptoma.

​

Nakon endoskopske resekcije T1a-tumora jednjaka potrebno je učiniti ezofagogastroskopiju svaka 3 mjeseca tijekom prve godine, potom svakih 4 – 6 mjeseci tijekom druge godine i nakon toga jedanput na godinu tijekom sljedeće 3 godine. 

Ako je T1a-tumor liječen ezofagektomijom, ezofagogastroskopiju je potrebno učiniti samo pri pojavi simptoma, odnosno u slučaju ostatnog Barrettova jednjaka nakon ablacije prema preporuci za praćenje poslije endoskopske resekcije. 

Kod bolesnika s pT1bN0-tumorom (na temelju endoskopskog ultrazvuka), liječenog endoskopskom resekcijom, potrebno je učiniti CT toraksa i abdomena svakih 4-6 mjeseci tijekom 2 godine te potom jedanput na godinu bar još tijekom sljedeće godine. 

U slučaju T1bN0-tumora (na temelju endoskopskog ultrazvuka), liječenog endoskopskom resekcijom kod bolesnika koji nije kandidat za kirurško liječenje, radiološka se obrada preporučuje jedanput na godinu tijekom 3 godine. Također je potrebno učiniti ezofagogastroskopiju svaka 3 mjeseca tijekom prve godine, potom svakih 4 – 6 mjeseci tijekom druge godine i jedanput na godinu tijekom sljedeće 3 godine, kao i kod pT1bN0-tumora liječenih endoskopskom resekcijom.

U slučaju T1b-tumora, neovisno o statusu limfnih čvorova liječenih ezofagektomijom, potrebno je učiniti CT toraksa i abdomena svakih 6 – 12 mjeseci tijekom prve 3 godine, dok se ezofagogastroskopiju preporučuje učiniti u slučaju pojave simptoma. U slučaju ostatnog Barrettova jednjaka potrebno je nakon ablacije endoskopsko praćenje svaka 3 mjeseca tijekom prve godine, svakih 4 – 6 mjeseci tijekom druge godine i potom jedanput na godinu sljedeće 3 godine.

Kod bolesnika liječenih kemoradioterapijom potrebno je endoskopsko praćenje svakih 6-12 mjeseci tijekom prve 2 godine i potom jedanput na godinu tijekom sljedeće 3 godine. Radiološku obradu (CT taraksa i abdomena) potrebno je učiniti svakih 6 – 9 mjeseci tijekom prve 2 godine te potom jedanput na godinu do ukupno 5 godina.

Bolesnici s tumorima T2-T4, N0-N+ liječeni kemoradioterapijom imaju 95% rizik od pojave lokoregionalnog relapsa te je stoga potrebno učiniti ezofagogastroskopiju svaka 3-4 mjeseca tijekom prve 2 godine, potom svakih 6 mjeseci tijekom treće godine, a nakon toga prema indikaciji. Također, dolazi u obzir dodatna radiološka obrada. Ako su bolesnici s T2-T4, N0-N+ tumorima liječeni kemoradioterapijom i kirurškim zahvatom, preporučuje se radiološka obrada (CT toraksa i abdomena) svakih 4-6 mjeseci tijekom prve godine te potom svakih 6-9 mjeseci sljedeća 24 mjeseca. Endoskopsko praćenje preporučuje se u slučaju pojave simptoma.

Obzirom na lošu prognozu, praćenje se sastoji od: 

1. anamneze i kliničkog pregleda radi procjene simptoma i znakova bolesti svaka tri do šest mjeseci u prve dvije godine, potom jednom godišnje;

2. uz simptome i znakove bolesti obuhvatiti i nutritivni te psihosocijalni status bolesnika; 

3. educirati bolesnike o važnosti prepoznavanja simptoma bolesti koji mogu upućivati na povrat ili diseminaciju bolesti;

4. napraviti laboratorijske pretrage koje uključuju određivanje biljega CA 19-9 svaka tri do šest mjeseci tijekom dvije godine, nakon kirurške resekcije tumora;

5. CT abdomena svakih tri do šest mjeseci nakon kirurške resekcije tumora. 

• 3 – 12 mjeseci po operaciji 

  • anamneza i fizikalni pregled svakih 3-6 mjeseci​

  • biokemijski markeri prema indikaciji

  • CT abdomena ili MR abdomena svakih 3-6 mjeseci

  • CT toraksa prema kliničkoj indikaciji

• 1- 10 godina po operaciji

  • anamneza i fizikalni pregled svakih 6-12 mjeseci​

  • biokemijski markeri prema indikaciji

  • CT abdomena ili MR abdomena svakih 6-12 mjeseci

  • CT toraksa prema kliničkoj indikaciji

• > 10 godina po operaciji

  • pregledi prema kliničkoj indikaciji​

• anamneza i fizikalni pregled svakih 3 – 6 mjeseci tijekom prve godine, a potom svakih šest do dvanaest mjeseci do deset godina od dijagnoze

• educirati bolesnike o važnosti prepoznavanja simptoma bolesti koji mogu upućivati na povrat ili reaktivaciju bolesti (pad težine, bol, proljev, otežano disanje)

• intenzitet kontrola i praćenja ovisi o stupnju diferenciranosti tumora: NET G1i G2 valja pratiti svakih četiri do šest mjeseci, a NET G3 svaka tri mjeseca

• praćenje bolesnika uključuje specifične i nespecifične biokemijske biljege (standardne biokemijske pretrage, kromogranin A, drugi specifični biljezi) te slikovne radiološke pretrage; preporučuje se praćenje RO/R1 reseciranih neuroendokrinih tumora (G1/G2) svaka tri do šest mjeseci CT-om ili MR-om i praćenje neuroendokrinih karcinoma (G3) svaka dva do tri mjeseca

• prikaz somatostatinskih receptora (oktreotidna scintigrafija ili druge raspoložive metode) treba biti uključen u praćenje bolesnika i preporučuje se nakon 18 do 24 mjeseca ako je poznata ekspresija somatostatinskog receptora prethodno dokazana na tumorskim stanicama

• ako kromogranin A nije povišen, tumorski biljeg NSE je alternativni biomarker, osobito u NEC-u

• PET-CT s 18FDG ne preporučuje se tijekom praćenja dobro diferenciranih tumora (NET G1 i G2), a oktreosken se ne preporučuje tijekom praćenja i dijagnostike lose diferenciranih tumora (NEC G3).

• anamneza i klinički pregled radi procjene simptoma i znakova bolesti svakih tri do šest mjeseci u prve dvije godine, potom svakih šest do dvanaest mjeseci

• obuhvatiti nutritivni i psihosocijalni status bolesnika, uz simptome i znakove

• educirati bolesnike o važnosti prepoznavanja simptoma bolesti, koji mogu upućivati na povrat ili diseminaciju bolesti (umor, slabost, gubitak apetita, gubitak težine, boli u trbuhu, žutilo kože i sluznica, tamna mokraća, svijetla stolica, svrbež kože, povećanje opsega trbuha)

• provoditi praćenje kombinacijom slikovnih metoda i mjerenjem serumske razine AFP-a i PIVK-II tumorskih biljega

• valjane slikovne metode jesu UZV abdomena, kontrastni CT abdomena ili kontrastni MR abdomena, svakih šest mjeseci u prve dvije godine

• izolirani tranzitorni porast AFP-a, koji ne prati i morfološki supstrat, ne znači nužno i povrat bolesti. Potrebne su kontrola AFP-a tijekom dva tjedna i kontrola slikovnom metodom

Nakon kirurškog zahvata ili primjene adjuvantnog liječenja ciljevi praćenja bolesnika su detekcija novih primarnih tumora debelog crijeva, pravodobno otkrivanje potencijalno operabilnih udaljenih rasadnica ili lokalnog povratka bolesti te identifikacija bolesnika kojima je potrebna primjena različitih oblika liječenja.

U II. stadiju (niski i srednji rizik) klinički pregled i anamneza moraju se obavljati svakih 6 mjeseci, a u III. stadiju svaka 3 – 4 mjeseca u prve 2 godine od postavljanja dijagnoze, zatim svakih 6 mjeseci do 5. godine od postavljanja dijagnoze.

Hematološke i biokemijske pretrage krvi te određivanje tumorskog biljega CEA obavljaju se u bolesnika II. i III. stadija svakih 3 – 6 mjeseci u prve dvije godine, a zatim svakih 6 mjeseci do 5. godine od postavljanja dijagnoze.

Ako kolonoskopija cijeloga debelog crijeva nije učinjena prije operacije zbog nemogućnosti prolaska kolonoskopa izazvane opstrukcijom, kolonoskopija se mora učiniti unutar 3-6 mjeseci nakon operacije. U II. i III. stadiju, ako je potpuna kolonoskopija učinjena prije radikalne operacije, prvu kontrolnu kolonoskopiju treba izvesti nakon godinu dana, a zatim svake 3 godine. Pri postojanju polipa kolonoskopije se trebaju raditi češće, u skladu s endoskopskim/patohistološkim nalazom.

U II. i III. stadiju savjetuje se UTZ trbuha tijekom prve dvije godine svaka 3-4 mjeseca, a zatim od 3. do 5. godine svakih 6 mjeseci. MSCT trbuha i zdjelice s kontrastom savjetuje se jedanput na godinu tijekom prve 3 godine, a nakon toga prema kliničkoj indikaciji. RDG srca i pluća savjetuje se jedanput na godinu. MSCT toraksa prema kliničkoj indikaciji.

Rutinska upotreba PET/CT-a ne preporučuje se osim pri kontinuiranom rastu tumorskog biljega CEA i negativnim radiološkim slikovnim metodama.

Druge kliničke, laboratorijske i radiološke pretrage rade se prema kliničkoj indikaciji.

Bolesnici u IV. stadiju koji nakon završenog liječenja nemaju ostatne bolesti nastavljaju se redovito kontrolirati: klinički pregled, laboratorijske pretrage, tumorski biljeg CEA, MSCT toraksa, abdomena i zdjelice svakih 3 – 6 mjeseci u prve 2 godine, a zatim svakih 6 mjeseci do ukupno 5 godina.

1. godina: svakih 1-3 mjeseca

Klinički pregled (ORL)

• palpacija vrata, inspekcija i palpacija usne šupljine i ždrijela te palpacija, posebnu pozornost obratiti na područje oko traheostome, fleksibilni endoskop (narrow band imaging filter), procjena funkcije glasnica videostroboskopijom

Slikovna dijagnostika

Slikovne pretrage nakon definitivne radioterapije:

•CT ili MR 2 mjeseca nakon dovršetka liječenja

•do tada mjesto primarnog tumora kontrolira se fleksibilnom fiberendoskopijom i kliničkom palpacijom vrata

•u slučaju suspektnog limfnog čvora provodi se citološka punkcija pod kontrolom UZV-a

Slikovna dijagnostika nakon primarne kemoradioterapije (N2/N3 bolest):

•PET/CT: procjena odgovora na terapiju i planiranje mogućeg kirurškog zahvata

Slikovne pretrage nakon kirurškog liječenja:

•CT ili MR unutar 6 mjeseci nakon operacije

Slikovne pretrage nakon adjuvantne radioterapije ili kemoterapije/radioterapije:

•CT ili MR 2 mjeseca nakon dovršetka liječenja

2. godina: svakih 3-6 mjeseci

Klinički pregled (ORL)

Slikovna dijagnostika

•CT/MR vrata svakih 6 mjeseci nakon primarne kemoterapije/radioterapije (N2/N3 bolest)

3.-5. godina: svakih 6-12 mjeseci

Klinički pregled (ORL)

Slikovna dijagnostika

•samo u slučaju znakova i/ili simptoma

Nakon 5 godina: svakih 12 mjeseci

Klinički pregled (ORL)

Slikovna dijagnostika

•samo u slučaju znakova i/ili simptoma

•Low dose CT toraksa – kod teških pušača, screening za karcinom pluća, jednom godišnje

•Transnazalna ezofagoskopija – kod pacijenata koji razviju disfagiju (može se raditi o karcinomu jednjaka, strikturama, gastroezofagealnom refluksu)

Nakon 10 godina: svakih 12 mjeseci

Klinički pregled (ORL)

•Kontrole liječnika obiteljske medicine

•Low dose CT toraksa

• Izv. prof. dr. sc. Ivana Mikolašević postala je 1. siječnja 2025. predsjednica Hrvatskog gastroenterološkog društva.

• Izv. prof. dr. sc. Ivana Mikolašević u 2023. i 2024. na listi je 2 % najutjecajnijih svjetskih znanstvenika.

• U prosincu 2023. Eleonora Cini Tešar obranila je doktorsku disertaciju i stekla naziv doktora znanosti.

• 2023. godine Arnela Redžović stekla je uvjete za izbor u znanstveno-nastavo zvanje docenta.

• 2023. godine Goran Golčić stekao je uvjete za izbor u znanstveno-nastavo zvanje docenta.

• U rujnu 2023. i 2024. godine u Lovranu je 10 medicinskih sestara Klinike za tumore aktivno sudjelovalo na sestrinskom onkološkom kongresu.

• Tijekom hrvatskih kongresa (HOK i HDIO) više je liječnika Klinike aktivno sudjelovalo na njima.

• S Klinikom usko surađuje Studenska onkološka sekcija čija je mentorica dr. Iva Skočilić te naša Udruga Srce za nju.