Empty section. Edit page to add content here.

Epidemija koronavirusa (SARS-CoV-2) i duševno zdravlje - upute za samopomoć

Ključne informacije:

  • Epidemija u psihološkom smislu utječe na sve ljude i zahtjeva dodatnu psihičku energiju i snagu za prilagodbu
  • Kod većine ljudi je neposredna stresna reakcija normalna reakcija na abnormalnu situaciju
  • Svatko od nas ima u sebi psihološke obrambene mehanizme i mehanizme suočavanja koji nam pomažu nositi se s životnim izazovima
  • Upute za samopomoć (strategije za jačanje psiholoških obrambenih mehanizama i mehanizama suočavanja sa stresom):
    • Budite informirani koristeći pouzdane izvore
    • Izbjegavajte pretjeranu izloženost sadržajima vezanim za pandemiju
    • Budite povezani s drugima koristeći suvremenu tehnologiju
    • Brinite o svojem tijelu i potrebama
    • Nastojte što bolje prepoznati, imenovati i izraziti emocije te ih podijelite s drugima
    • Budite prisutni ovdje i sada
    • Ne zaključujte na temelju pretpostavki i pod utjecajem jakih emocija – tražite dokaze
    • Svjesno nastojte biti smireni, suosjećajni, solidarni, ljubazni i pristojni koliko možete
    • Ukoliko se ne možete sami nositi s preplavljujućim psihičkim tegobama ili zbog njih otežano funkcionirate, potražite stručnu pomoć
    • Ukoliko imate porive da naudite sebi ili zbog ozbiljnih psihičkih tegoba imate porive da naudite drugima, trebate hitnu psihijatrijsku skrb i odmah to podijelite s bližnjima.

Zašto je važno misliti, govoriti i raditi na očuvanju duševnog zdravlja?

Epidemija koronavirusa u psihološkom smislu, utječe na sve ljude i zahtjeva dodatnu psihičku energiju i snagu za prilagodbu.

N

eke su osobe ili cjelokupno pučanstvo podvrgnuti izolaciji, samoizolaciji ili karanteni, ograničeni su im kretanje i kontakti, u neizvjesnosti su oko vlastite zaraženosti i zaraženosti drugih, a među njima i bliskih osoba.  Oboljeli od COVID-19 trpe neugodne tegobe i simptome bolesti, njihove obitelji brinu, neki na žalost gube članove obitelji. Osobe na bilo koji način povezane s korona virusom mogu biti izložene socijalnoj stigmi što povećava njihovu trpnju i izolaciju. Mijenja se radno funkcioniranje, školovanje, razmišlja o sigurnosti primanja i ekonomskoj održivosti.

Uz brojne svijetle primjere primjerenog i stručnog izvještavanja, izloženi smo obilju dezinformacija, bombastičnih naslova i predviđanja koji povećavaju osjećaj nesigurnosti. Zdravstveni radnici i druge javne službe su pod velikim opterećenjem i velikim stresom. Svakodnevni način života se mijenja.
Zbog svega navedenog, epidemija korona virusa ima obilježja zastrašujućeg, opasnog, ugrožavajućeg stresnog događaja ili kako ga obično nazivamo traumatičnog događaja. Takvi događaji i situacije utječu na sve ljude, oni mogu doživjeti širok raspon reakcija na izlaganje stresu i traumi.

Koje su moguće neposredne reakcije na izlaganje psihološkoj traumi?

U većine ljudi je neposredna stresna reakcija normalna reakcija na abnormalnu situaciju.

Česti simptomi su:

  • Strah i zabrinutost za vlastito zdravlje i zdravlje bližnjih
  • Uznemirenost
  • Poteškoće sa spavanjem
  • Poteškoće s prehranom
  • Poteškoće s koncentracijom
  • Pogoršanje kroničnih zdravstvenih problema (tjelesnih i duševnih)
  • Pojačano uzimanje alkohola, duhana i drugih sredstava ovisnosti

Gotovo svatko, nakon izlaganja traumatičnom događaju, iskusi neke od navedenih reakcija. Neki ljudi imaju jaču, a neki slabiju reakciju na izlaganje stresu. Reagirati na ovaj način nije znak slabosti nego prirodni odgovor na izlaganje stresu. Upravo zato, većini ljudi i nije potrebna stručna pomoć i oni se uspjevaju vratiti u ravnotežu u relativno kratkom vremenu. Produljena izloženost stresu čini situaciju kompliciranijom. Vrsta i jačina reakcije na stres ovisi, osim izlaganja traumatičnom događaju  i o kombinaciji rizičnih čimbenika i čimbenika otpornosti. Neki od rizičnih čimbenika su prisutni prije, neki tijekom, a neki nakon izlaganja stresnom događaju.

Upute za samopomoć (strategije za jačanje psiholoških obrambenih mehanizama i mehanizama suočavanja sa stresom)

Svatko od nas  ima  u sebi  psihološke obrambene mehanizme i mehanizme suočavanja koji nam pomažu nositi se s životnim izazovima

N

aši psihološki obrambeni mehanizmi i mehanizami suočavanja sa stresom se aktiviraju automatski i nesvjesno u situacijama koje doživljavamo opasnim, nesigurnim ili za koje nismo pripremljeni. Strategije kojima možemo pridonijeti njihovom jačanju:

  • Budite dobro informirani i usmjerite se na ključne informacije i preporuke Nacionalnog stožera civilne zaštite Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu Stožer). Dobivanje informacija od pouzdanih izvora pridonosi osjećaju sigurnosti i kontrole u kriznim situacijama.
  • Ograničite izloženost medijskim sadržajima vezanim za epidemiju. Nastojte tijekom dana napraviti pauze i ne zaokupljati se cijeli dan gledanjem, čitanjem i/ili slušanjem novih priča, informacija vezanih za epidemiju. Posebno izbjegavajte senzacionalističke prikaze i nepouzdane izvore informiranja. Ponavljano i stalno slušanje o pandemiji može biti uznemirujuće i dodatno otežavati funkcioniranje nesrazmjerno situaciji.
  • Povežite se s drugima koristeći blagodati tehnologije suvremenog doba i strogo izbjegavajući izravne socijalne kontakte. Preko raspoloživih medija kontaktirajte s bližnjima, obitelji, prijateljima, poznanicima, razgovarajte o tome kako se osjećate i kako se nosite s novom situacijom, istaknite strategije kojima ste se uspjeli prilagoditi i koje vam pomažu da se osjećate sigurnije. Podržavajte se međusobno. S bliskim osobama koje su u izolaciji nastojte koristiti video vezu ako im to odgovara, a ukoliko je potrebno i kontinuiranu video vezu kako bi se smanjio osjećaj isključenosti iz svakodnevnog obiteljskog života.
  • Brinite o svojem tijelu. Redovito vježbajte, istežite se, vježbajte trbušno disanje ili provodite druge tjelesne aktivnosti izbjegavajući socijalne kontakte prema preporukama Stožera. Virusi se najbrže šire u prenapućenim, grijanim zatvorenim prostorima. Redovito jedite više obroka dnevno i unosite dosta tekućine, najbolje vodu. Spavajte noću 7 do 8 sati  jer je spavanje u mraku tj. noću je kvalitetnije i blagotvornije za našu psihu i tijelo. Maksimalno izbjegavajte alkohol i droge.
  • Nastojte što bolje prepoznati i imenovati vlastita emocionalna stanja. Razgovarajte o njima s bližnjima. Neki od nas teško prepoznaju svoje emocije, pa se izražavaju kroz tjelesne simptome (boli me glava, muka mi je, slabo mi je…) ili prepoznaju samo dva stanja (dobro i loše). Emocije ne dolaze niotkuda, ako ih bolje prepoznajemo i govorimo o njima, bolje ćemo se s njima i nositi. Strah je odgovor na doživljaj opasnosti, ljutnja na doživljaj uskrate nekih prava i nečeg što nam pripada, tuga je odgovor na doživljaj gubitka itd. Izražavanje emocija nije znak slabosti i potrebno je. Kratkotrajno susprezanje i potiskivanje emocija može biti korisno u kritičnim situacijama, no dugotrajno onemogućuje prihvaćanje i prilagodbu na nove okolnosti. Podijelite emocije s drugima, oslonite se jedni na druge, bodrite se i pružajte jedni drugima utjehu i nadu.
  • U situacijama krize, zbog emocionalne i druge prenapregnutosti možemo upasti u zamku interpretiranja situacije kroz “mentalni filter” s posljedicom „iskrivljenja u razmišljanju“ poput „crno-bijelog“ mišljenja ( naš sustav je loš, ne može se nositi s ovom epidemijom/ naš sustav je najbolji i riješit ćemo situaciju lako i vrlo brzo) ili katastrofizacija (nema nam spasa) ili generalizacija (virus je smrtonosan i ako se zarazim sigurno ću umrijeti) čime dodatno pojačavamo emocionalne reakcije u krizi. Većina ovakvih mišljenja nije točna, a ako su neka od njih i točna zasigurno nisu korisna i funkcionalna. Potrebno se zapitati se koji dokazi i činjenice potkrepljuju takvo razmišljanje, je li takvo razmišljanje korisno i od pomoći. Na ovaj način realnije doživljavamo situaciju, manjujemo pretjerana emocionalna iscrpljenja, smanjujem vjerojatnost diskriminacije i stigmatiziranja drugih.
  • Budite prisutni ovdje i sada. Prizemljite se u sadašnjem trenutku, u ovom danu, mjesecu, godišnjem dobu. Prizemljite se u prostoru u kojem jeste, stolici na kojoj sjedite, podu na kojem stojite, stanu, katu na kojem jeste, zgradi, adresi. Nastojte osvijestiti vlastitu prisutnost, disanje, prisutnost drugih ljudi (stvarnu ili virtualno). Imenujte nekoliko predmeta koje vidite, nastojte osluhnuti i razabrati različite zvukove koje čujete, imajte uz sebe stručak lavande, ružmarina ili neki drugi ugodan miris, stavite u usta komadić omiljene hrane i uživajte u okusu. Ove strategije tzv. kognitivnog i senzoričkog prizemljenja pomažu smirivanju, osjećaju sigurnosti, poboljšanju koncentracije i fokusiranju pažnje.
  • Svjesno nastojte biti smireni, suosjećajni, solidarni, ljubazni i pristojni koliko možete. U kriznim situacijama, najčešće zbog straha pomjeramo granicu i iskazujemo sve manje i manje ovakvih ponašanja. To je i razlog zbog kojeg se divimo i sebi i drugima kad uspijemo zadržati i iskazati ovakva ponašanja u krizi i teškim situacijama. Ona jačaju samopouzdanje, samopoštovanje i osjećaj vladanja samim sobom, a poput koncentričnih krugova na vodi šire se na okolinu. Ovakva ponašanja u velikoj mjeri pridonose smanjenju diskriminacije i stigmatiziranja drugih.
  • Ukoliko se osjećate preplavljeni emocijama poput tjeskobe, tuge, straha, ljutnje, imate osjećaj da ste na rubu i da se ne možete sami nositi s tegobama i/ili zbog njih otežano funkcionirate podijelite to s bližnjima i potražite stručnu pomoć. Ukoliko imate porive da naudite sebi ili zbog ozbiljnih psihičkih tegoba imate porive da naudite drugima trebate hitnu psihijatrijsku skrb i podijelite to odmah s bližnjima.
  • Osobe s ranijim duševnim smetnjama trebaju nastaviti liječenje i u slučaju pogoršanja postojećih ili pojave novih simptoma tražiti stručnu pomoć. Najbolje je za početak telefonski kontaktirati ustanovu u kojoj se liječite, a nadalje ćete dobiti informaciju kako dalje postupati i dobiti odgovarajuću psihijatrijsku skrb. U hitnim slučajevima, odmah i neodgodivo zatražiti pomoć u hitnoj psihijatrijskoj službi.

Reference

  1. Ministarstvo zdravstva Republike Hrvatske i Hrvatski zavod za javno zdravstvo (2020). Koronavirus – najnoviji podatci. Zagreb: MIZ Dostupno na: https://zdravlje.gov.hr/koronavirus-i-mjere-prevencije/4952
  2. Inter-Agency Standing Committee (IASC) (2007). IASC Guidelines on Mental Health and Psychosocial Support in Emergency Settings. Geneva: IASC Dostupno na: https://www.who.int/mental_health/emergencies/9781424334445/en/
  3. IASC Reference Group for Mental Health and Psychosocial Support in Emergency Setting (2010). Mental Health and Psychosocial Support in Humanitarian Emergencies: What Should Humanitarian Health Actors Know? Geneva: IASC Dostupno na: https://www.who.int/mental_health/emergencies/what_humanitarian_health_actors_should_know.pdf?ua=1
  4. Centers of Disease Control and Prevention (CDC) (2020). Coronavirus Disease 2019 (COVID-19). Washington D.C: CDC Dostupno na:  https://www.cdc.gov/coronavirus/2019-ncov/prepare/managing-stress-anxiety.html

Autorica:

Doc. dr. sc. Marina Letica Crepulja, dr. med. – voditeljica Referentnog centra za posttraumatski stresni poremećaj Ministarstva zdravstva Republike Hrvatske

 

Recenzentice:

Prof. dr. sc. Tanja Frančišković, dr. med. – prethodna voditeljica Referentnog centra za PTSP MIZ-a RH

Izv. prof. dr. sc. Ika Rončević Gržeta, dr. med. – predstojnica Klinike za psihijatriju KBC-a Rijeka

Doc. dr. sc. Jasna Grković, dr. med. – voditeljica Regionalnog centra za psihotraumu u Rijeci

Referentni centar za posttraumatski stresni poremećaj Ministarstva zdravstva Republike Hrvatske
Klinka za psihijatriju
Klinički bolnički centar Rijeka
Krešimirova 42
51000 Rijeka
marinalc@medri.uniri.hr
psihijatrija@kbc-rijeka.hr

Epidemija koronavirusa (SARS-CoV-2) i psihološka prva pomoć - upute za pomagače

  • U situacijama krize prvi pomagači jesu: članovi obitelji, susjedi, članovi šire zajednice te volonteri i članovi hitne medicinske pomoći, policajci, vatrogasci i slično.

  • Za bolje suočavanje sa stresom i očuvanje psihičke stabilnosti važna je socijalna podrška, a za one kojima je potrebno i psihološka prva pomoć.

  • Psihološka prva pomoć (PPP) je humani ljudski odgovor na drugo ljudsko biće koje pati i kome je potrebna pomoć. Usmjerena je na praktične oblike pomoći kroz procjenu potreba na osobnoj razini i šire.

Kako pružiti psihološku prvu pomoć?

Pri pružanju psihološke prve pomoći trebate se pridržavati četiri osnovna principa:

  • Pripremite se: Budite što bolje informirani o svim relevantnim informacijama koje daje Nacionalni stožer civilne zaštite (u daljnjem tekstu Stožer) i Ministarstvo zdravstva o epidemiji; raspitajte se o dostupnim uslugama i podršci; saznajte što više o sigurnosti.
  • Gledajte: Pratite razinu sigurnosti, kome treba hitno zadovoljiti osnovne potrebe i tko ima ozbiljne stresne reakcije.
  • Slušajte: Uspostavite kontakt s ljudima kojima treba pomoć, pitajte ljude o njihovim potrebama i problemima, slušajte ljude i pomozite im da se smire.
  • Povezujte: Pomozite ljudima da izraze svoje osnovne potrebe i da pristupe važnim uslugama, pomozite ljudima da se nose sa svojim problemima, pružajte informacije, povezujte ljude s njihovim bližnjima i sustavima društvene podrške

Ključni elementi psihološke prve pomoći:

  • Sigurnost – povećajte neposrednu i daljnju sigurnost i primjenu mjera zaštite od zaraze korona virusom – (https://zdravlje.gov.hr/UserDocsImages/2020%20CORONAVIRUS/novi%20letak%20corona.jpg ) – poštujete ih kao i najnovije preporuke Nacionalnog stožera civilne zaštite Republike Hrvatske
  • Kontakt i uključenost– odgovorite na kontakt koji je potaknula traumatizirana osoba ili sami potaknite kontakt na nenametljiv, suosjećajan i pomažući način. Kad god je moguće koristiti suvremene komunikacijske tehnologije (telefon, mobitel, Viber, Skype…) Dajte osobi do znanja da čujete što ona govori, na primjer, kimajte glavom i zadržite pozornost. Budite strpljivi i smireni.
  • Stabilizacija (ako je potrebno) – Umirite i usmjeravajte osobe koje su emocionalno preplavljene ili izbezumljene. Primjećujte i uvažavajte njihove osjećaje, gubitke i važne događaje koji oni dijele s vama, npr. izolaciju, bolest ili smrt voljene osobe.
  • Prikupljanje informacija o aktualnim potrebama – prepoznajte neposredne potrebe, skupite informacije i prilagodite intervencije psihološke prve pomoći
  • Informiranje i praktična pomoć – ponudite praktičnu pomoć u zadovoljenju neposrednih osobnih potreba liječnička pomoć, informacije, hrana, sklonište. Pružajte činjenične informacije AKO ih imate. Budite iskreni o onome što znate i onome što ne znate. Informacije pružate tako da ih osoba razumije – na jednostavan način.
  • Povezivanje sa socijalnom podrškom – pomozite da se uspostavi brzi i dalji kontakt sa primarnom suportivnom skupinom uključujući članove obitelji, prijatelje, pomoć u zajednici
  • Pomozite osobi u suočavanju sa stresom – Omogućite informacije (o reakcijama na stres i načinima suočavanja) kako biste smanjili razinu stresa i povećali adaptivno funkcioniranje (Epidemija korona virusa (SARS-CoV-2) i duševno zdravlje – upute za samopomoć
  • Povezivanje sa službama – Povežite osobe u krizi s potrebnim službama i informirajte ih o raspoloživim sužbama koje će možda trebati ubuduće
  • Podrška – Pohvalite snagu traumatizirane osobe, pružite utjehu, nadu i koliko je god moguće zaštitu od daljnje povrede

Koje su moguće neposredne reakcije na izlaganje psihološkoj traumi?

E

pidemija korona virusa ima obilježja zastrašujućeg, opasnog, ugrožavajućeg stresnog događaja ili kako ga obično nazivamo traumatičnog događaja. Gotovo svatko, nakon izlaganja traumatičnom događaju, iskusi neke od navedenih reakcija. Neki ljudi imaju jaču, a neki slabiju reakciju na izlaganje stresu. Reagirati na ovaj način nije znak slabosti nego prirodni odgovor na izlaganje stresu. Česti simptomi su:

  • Strah i zabrinutost za vlastito zdravlje i zdravlje bližnjih
  • Uznemirenost
  • Poteškoće sa spavanjem
  • Poteškoće s prehranom
  • Poteškoće s koncentracijom
  • Pogoršanje kroničnih zdravstvenih problema (tjelesnih i duševnih)
  • Pojačano uzimanje alkohola, duhana i drugih sredstava ovisnosti

Zašto je psihološka prva pomoć važna i korisna?

 

Ljudi se dugoročno bolje osjećaju kada:

  • su sigurni, povezani s drugim ljudima, smireni i puni nade
  • imaju pristup društvenoj, materijalnoj i emocionalnoj podršci
  • steknu osjećaj kontrole i mogu samostalno skrbiti o svojim potrebama

Komu se pruža psihološka prva pomoć?

Psihološka prva pomoć je nespecifična psihološka i socijalna podrška usmjerena na praktične oblike pomoći.  PPP pomaže svima koji su u kriznoj situaciji i pod stresom. Neke osobe imaju i povećanu potrebu (stariji, bolesni, oni koji ne mogu brinuti o sebi i svojo djeci).

Kada se pruža PPP?

Kada  je osoba kojoj pomažemo  pod stresom, pogotovo odmah nakon traumatičnog događaja.

Tko pruža PPP?

Oni koji pomažu obično su članovi obitelji, susjedi, nastavnici, članovi zajednice i djelatnici hitnih službi (hitna pomoć, policija, vatrogasci). PPP ne pružaju isključivo stručnjaci iz područja mentalnog zdravlja.

Gdje se pruža PPP?

PPP se pruža odmah nakon ili tijekom krizne situacije u uvjetima koji su sigurni za osobu u krizi i za pomagača (zaštitne mjere za sprječavanje zaraze, tjelesna sigurnost)

Psihološki problemi s kojima se mogu suočiti pomagači

Pomaganje drugim ljudima daje osjećaj zadovoljstva, ali je i vrlo težak posao.

M

oguće posljedice pomaganja ljudima u krizi su tjelesna i psihička iscrpljenost. Možda i vama samima treba PPP, pogotovo u kriznim situacijama u kojima ste zahvaćeni i vi i vaša obitelj.

Kad god je moguće:

  • Budite informirani o aktualnoj situaciji, te ulogama i odgovornostima različitih vrsta pomagača i ne prelazite svoju nadležnost.
  • Razmišljajte i o vlastitom zdravlju i osobnim i obiteljskim pitanjima koje mogu dovesti do ozbiljnog stresa dok pomažete drugima (Epidemija korona virusa (SARS-CoV-2) i duševno zdravlje – upute za samopomoć).
  • Ukoliko se ne možete sami nositi s preplavljujućim psihičkim tegobama ili zbog njih otežano funkcionirate potražite stručnu psihološku ili psihijatrijsku pomoć.

Reference

  1. Inter-Agency Standing Committee (IASC) (2007). IASC Guidelines on Mental Health and Psychosocial Support in Emergency Settings. Geneva: IASC Dostupno na: https://www.who.int/mental_health/emergencies/9781424334445/en/
  2. IASC Reference Group for Mental Health and Psychosocial Support in Emergency Setting (2010). Mental Health and Psychosocial Support in Humanitarian Emergencies: What Should Humanitarian Health Actors Know? Geneva: IASC Dostupno na: https://www.who.int/mental_health/emergencies/what_humanitarian_health_actors_should_know.pdf?ua=1
  3. World Health Organization (2011). War Trauma Foundation and World Vision International (2011). Psychological first aid: Guide for field workers. WHO: Geneva. Retrieved: 27.2.2019. Available: https://www.who.int/mental_health/publications/guide_field_workers/en/

Priredile:

Doc. dr. sc. Marina Letica Crepulja, dr. med. – voditeljica Referentnog centra za posttraumatski stresni poremećaj Ministarstva zdravstva Republike Hrvatske

Dr. sc. Aleksandra Stevanović, prof. psih – Referentni centar za PTSP MIZ-a RH

Prof. dr. sc. Tanja Frančišković, dr. med. – prethodna voditeljica Referentnog centra za PTSP MIZ-a RH

Izv. prof. dr. sc. Ika Rončević Gržeta, dr. med. – predstojnica Klinike za psihijatriju KBC-a Rijeka

Doc. dr. sc. Jasna Grković, dr. med. – voditeljica Regionalnog centra za psihotraumu u Rijeci

Referentni centar za posttraumatski stresni poremećaj Ministarstva zdravstva Republike Hrvatske
Klinka za psihijatriju
Klinički bolnički centar Rijeka
Krešimirova 42
51000 Rijeka
marinalc@medri.uniri.hr
psihijatrija@kbc-rijeka.hr

Važni telefoni Crvenog križa za pružanje psihosocijalne pomoći:
https://www.hck.hr/novosti/hck-otvorio-brojeve-za-psihosocijalnu-podrsku-osobama-u-samoizolaciji/10272