Patologija

• Djelatnosti patoloških odjela

  Dijagnostička djelatnost vezana za kiruršku i internističku patologiju

  Bolesti glave i vrata –  obrađuju se probatorne biopsije usne i nosne šupljine, odnosno biopsije područja glave i vrata kao i resecirani uzorci navedenih područja uključujući i disekcije vrata. Dijagnostika obuhvaća upalne i autoimune bolesti te primarne i metastatske tumore. Osim korištenja standardnih metoda u dijagnostici (HE bojenje), primjenjuju se i histokemijska i imunohistokemijska bojenja, koja osim klasičnih protutijela uključuju i direktnu imunofluorescentnu metodu (DIF). U nekim slučajevima primjenjuju se i molekularne analize (detekcija EBV-a i HPV-a).

  Neuropatologija i patologija perifernog živca i skeletnog mišića –  obrađuju se kirurški uzorci tkiva mozga, leđne moždine, kralježnice, moždanih ovojnica, perifernih živaca i mišića. Dijagnostika obuhvaća primarne i metastatske tumore te neuromišićne i neurodegenerativne bolesti. Dijagnoza bolesti postavlja se korištenjem standardnih metoda obrade i bojenja tkiva te korištenjem histokemijskih i imunohistokemijskih metoda, a po potrebi primjenjuje se i ultrastrukturalna analiza.

  Bolesti pluća, pleure i medijastinuma – obrađuju se uzorci tkiva dobiveni endoskopskim putem (bronhoskopija), uzorci dobiveni iglenom biopsijom pod nadzorom CT-a (transtorakalna biopsija) i resecirani kirurški materijal. Dijagnostika obuhvaća primarne i metastatske tumore te intersticijske bolesti pluća. Osim standardne analize (HE preparati) primjenjuju se i ostale dijagnostičke metode kao što su histokemijska i imunohistokemijska bojenja, rjeđe DIF te ultrastrukturalna analiza, prvenstveno u slučaju bolesti plućnog intersticija. Određivanje prediktivnih čimbenika u odabiru terapije bolesnika s karcinomom nemalih stanica pluća temelji se na molekularnoj analizi mutacija/delecija EGFR gena, detekcije rearanžmana ALK i ROS1 gena imunohistokemijskom ili FISH molekularnom metodom te detekcijom PD-L1 proteina imunohistokemijskom metodom.

  Hematopatologija – najčešće se analiziraju limfni čvorovi,  bioptati koštane srži, tkivo slezene, kože ili uzorci tkiva dobiveni iglenom biopsijom pod nadzorom UTZ-a, ali i bilo koji drugi uzorak tkiva kada postoji opravdana sumnja na limfoproliferativnu odnosno hematološku bolest. Osim standardne analize uzoraka tkiva  (HE) i histokemijskih bojanja, primjenjuju se također i suvremene dijagnostičke metode kao što su imunohistokemijska bojanja za specifične leukocitne antigene/markere, molekularne analize leukemijskih fuzijskih prijepisa kvalitativnim i kvantitativnim PCR-om,  in situ hibridizacijske metode, sekvenciranje u cilju utvrđivanja specifičnih promjena genskog materijala te utvrđivanje klonalnosti limfocita B i T.

  Patologija dojke, štitne i doštitnih žlijezda – obrađuju se uzorci tkiva dobiveni iglenom biopsijom dojke pod nadzorom ultrazvuka i resecirani kirurški materijal. Također se rade intraoperativne biopsije štitne, doštitnih žlijezda i limfnog čvora čuvara (sentinel limfni čvor) ,te i kirurških uzoraka dobivenih otvorenim biopsijama dojke. Za dijagnostiku malignih i nemalignih oboljenja dojke koriste se standardne metode obrade tkiva (HE), histokemijske i imunohistokemijske metode bojenja. Osim za postavljanje dijagnoze karcinoma dojke imunohistokemijsko bojenje koristi se i za određivanje proliferacijskog indeksa s anti Ki-67 protutijelom, steroidnih receptora (ER i PR) te HER-2/neu koji imaju ulogu u određivanju prognoze i odabiru terapije za bolesnice. U slučaju dvojnog, slabog HER-2/neu imunohistokemijskog skora primjenjuje se SISH analiza za utvrđivanje statusa samog gena, koji ima ulogu u odabiru anti HER-2/neu terapije. U dijagnostici bolesti štitne i doštitnih žlijezda, uz standardnu HE metodu bojenja, koriste se histokemijske i imunohistokemijske metode bojenja tkiva sa specifičnim protutijelima.

  Patologija probavnog sustava –  obuhvaća internističko-gastroenterološku i kiruršku tumorsku i netumorsku patologiju. Analiziraju se bioptički uzorci tkiva dobiveni endoskopskim putem -ezofagogastroduodenoskopijom i kolonoskopijom: biopsije jednjaka, želuca, dvanaesnika, debelog crijeva; zatim kirurški uzorci dobiveni incizijskim i ekscizijskim biopsijama te resecirani kirurški materijal: jednjak, želudac, tanko i debelo crijevo. Dijagnoza bolesti postavlja se makroskopskim i mikroskopskim patohistološkim pregledom tkiva, korištenjem standardnih metoda bojenja (HE), histokemijskim i imunohistokemijskim bojenjem. Dodatne analize za određivanje prediktivnih biljega malignih tumora koje utječu na odabir i primjenu specifične onkološke terapije uključuju: imunohistokemijsko određivanje HER-2/neu ekspresije kod karcinoma želuca te molekularna analiza tumorskog tkiva u cilju identifikacije K-ras i N-ras mutacija kod metastatskog kolorektalnog karcinoma. Također se od dodatnih analiza imunohistokemijski utvrđuje poremećaj karakteriziran mutacijom gena za popravak pogrešno sparenih baza DNK u sklopu Lynchovog sindroma (MLH1, MSH2, MSH6 i PMS).

  Patologija jetre – obuhvaća analizu uzoraka tkiva jetre dobivenih iglenim biopsijama vođenih ultrazvukom, kirurških uzoraka dobivenih incizijskim biopsijama te reseciranog kirurškog materijala. Dijagnostika obuhvaća tumorsku i netumorsku patologiju koja prije svega uključuje dijagnostiku hepatitisa. Obavlja se i analiza uzoraka kod transplantacije jetre.

  Patologija bilijarnog sustava i gušterače –  obuhvaća komplesnu dijagnostiku uzoraka tkiva koji su dobiveni endoskopskim putem te putem biopsije iglom pod nadzorom ultrazvuka kao i operativnim putem u vidu reseciranog kirurškog materijala.

  Patologija organa muškog spolnog i urološkog sustava – obrađuju se uzorci tkiva dobiveni iglenom biopsijom pod nadzorom ultrazvuka, uzorci tkiva dobiveni endoskopskom operacijom (TUR), kirurški uzorci dobiveni probatornim biopsijama i resecirani kirurški materijal. Kirurški reseciran materijal obrađuje se po standardiziranim protokolima za pojedini organ, posebice tumorske dijagnostike benignih i malignih oboljenja bubrega, mokraćovoda, mokraćnog mjehura, uretre i muških spolnih organa, prostate, testisa, penisa.

  Patologija bubrega –  obrađuju se uzorci tkiva dobiveni iglenom biopsijom pod nadzorom ultrazvuka i resecirani kirurški materijal. Za dijagnostiku glomerulopatija i tubulointersticijskih oboljenja bubrežnog parenhima koriste se standardne metode obrade tkiva (HE), histokemijske metode bojenja i imunofluorescenca na smrznutim rezovima uz rutinsku primjenu specifičnih protutijela za IgG, IgM, IgA, komponente komplementa c3, c1 i c4d, fibrin/fibrinogen i Kappa i Lambda lake lance. Materijal se također odvaja i priprema za dijagnostiku elektronskim mikroskopom. Dio rada odnosi se na biopsije nativnog bubrega, a dio na biopsije transplantata bubrega, prije svega u cilju hitne dijagnostike odbacivanja transplantata ili pregleda podobnosti donorskog bubrega.

  U dijagnostici transplantacijske virusne patologije koriste se, osim imunohistokemijskih, i molekularne metode izolacije virusne DNA iz tkiva (BK, CMV i HBV, HCV).

  Patologija organa ženskog spolnog sustava –  obrađuje se sav kirurški materijal s Klinike za ginekologiju i porodništvo KBC-a Rijeka. Osim standardnih metoda (HE) koriste se i specijalne metode kao što su histokemija i imunohistokemija. Ginekopatološki tim dio je multidisciplinarnog tima za zloćudne bolesti ženskog spolnog sustava. Kroz multidisciplinarnu suradnju ginekologa, patologa, citologa i onkologa postiže se konsenzus o slijedu dijagnostičkih i terapijskih postupaka za svaku bolesnicu, u svrhu individualnog pristupa liječenju bolesti. Liječnici ginekopatološkog tima također sudjeluju u procesu BRCA testiranja karcinoma jajnika.

  Perinatalna patologija –  uključuje patologiju posteljice i djece u neonatalnoj dobi. U ovisnosti o trajanju gestacije provodi se pregled i obdukcija te patohistološka analiza plodova i posteljica.

  Patologija kože i mekih tkiva –  obrađuju se uzorci tkiva dobiveni „shave“, incizijskom i ekscizijskom biopsijom kože. Većinu materijala čine primarni ili sekundarni kožni tumori, a u manjoj mjeri netumorske bolesti kože, poput dermatitisa i dermatoza. Analiziraju se i svi tumori mekih tkiva koji su smješteni u koži, kao i u dubljim dijelovima tijela. Također se rade intraoperativne biopsije limfnog čvora čuvara (sentinel limfni čvor) u slučaju melanoma. Za dijagnostiku malignih i nemalignih oboljenja koriste se standardne metode obrade i bojenja tkiva (HE), histokemijske i imunohistokemijske metode, kao i dodatne metode poput DIF-a te molekularne analize utvrđivanja BRAF mutacija kod melanoma kože koji ima prediktivni značaj za odabir biološke terapije bolesnika.

  Patologija koštanog sustava i zglobova –  obrađuje uzorke dobivene ekscizijskom biopsijom, kao i bioptički materijal dobiven artroskopijom te resecirani kirurški materijal (amputacije ili resecirani dio kosti s tumorom). U dijagnostici tumora koštanog sustava neizostavan je mandatoran multidisciplinarni pristup koji uključuje radiologa i radiološki nalaz, kao i klinički ortopedski nalaz. Kod patologije zglobova uglavnom se radi patohistološka analiza sinovije i zglobne čahure koja obuhvaća najvećim dijelom inflamatorne bolesti, a manjim dijelom tumorsku patologiju. Dijagnoza bolesti postavlja se korištenjem klasičnih metoda obrade i bojenja tkiva (bojenje hemalaun-eozinom), kao i primjenom imunohistokemijskog bojenja, a u nekim slučajevima i primjenom molekularne analize koja se koristi uglavnom za definitivnu potvrdu patohistološke dijagnoze.

  Odjel za molekularnu patologiju

  Molekularna patologija dio je dijagnostike koja promjene u tkivima, organima i tumorima analizira na nivou genetskog materijala, odnosno gena i kromosoma. Molekularne analize indicirane su u slučajevima potvrde neke bolesti ili tumora, procjene rizičnih faktora i u predikciji odgovora bolesnika na terapiju, tzv. terapiju pametnim lijekovima, te u slučajevima procjene odgovora na terapiju ili praćenja minimalne ostatne bolesti.

  U laboratorijima Odjela, uz voditelja, rade 2 doktora znanosti, 2 diplomirana biotehnologa i 2 laboranta, tj. tehničara medicinsko-laboratorijske dijagnostike. Godišnje se u Odjelu obavi oko 1300 različitih molekularnih analiza od kvalitativnog ili kvantitativnog PCR-a, in situ hibridizacijskih analiza, sekvenciranja, a sve u svrhu utvrđivanja promjena na nivou nukleinskih kiselina.

  U laboratorijima se rade brojne analize na netumorskim (utvrđivanje i genotipizacije HPV-a kod žena i muškaraca, testovi trombofilije kod poremećaja zgrušavanja, dokazivanje polimorfije interleukinskog gena kod bolesnika s kroničnim hepatitisom C, dokazivanja prisutnosti nukleinskih kiselina različitih mikroorganizama) i tumorskim uzorcima (dokazivanja RAS i BRAF mutacija kod bolesnika koji boluju od karcinoma debelog crijeva, EGFR mutacija kod bolesnika s karcinomom pluća, BRAF mutacija kod melanoma, amplifikacije HER-2 gena kod bolesnica s rakom dojke, amplifikacije MYCN gena kod bolesnika s neuroblastomom), te brojne druge analize kod bolesnika s hematološkim oboljenjima (leukemija i limfomi).

  Odjel za obdukcije i mrtvozorstvo

  Odjel za obdukcije i mrtvozorstvo provodi obdukcije i organizira mrtvozorničku službu s ovlaštenim mrtvozornicima.

  Medicinska obdukcija je definirani dijagnostički postupak koji se obavlja po jasno određenim kriterijima u zakonski određenim slučajevima. Primarni je interes objašnjavanje prirode bolesti i patoloških procesa koji su doveli do smrti bolesnika. Obdukcija ima i edukativnu ulogu u spoznaji različitih čimbenika nastanka i razvoja bolesti u individualnom slučaju. Koristi se i kao mjera kontrole i unaprjeđenja kvalitete postupka liječenja i zbrinjavanja u  individualnom slučaju i zdravstvene ustanove kao cjeline.

  Bolnički se mortalitet obducira sukladno zakonskim odredbama, no zakon dozvoljava da se u slučajevima kada je jasan uzrok smrti (utvrđen dijagnostičkim metodama i postupcima za života), na zahtjev obitelji ili zakonskog skrbnika, obdukcija ne mora izvršiti. U slučajevima sumnje na nasilnu smrt (sve kategorije: nesretni slučaj, samoubojstvo, ubojstvo i nerazjašnjeno) i smrt tijekom dijagnostičkog-terapijskog postupka ne može se odustati od provođenja obdukcije. Obdukcije pokojnika s indikacijom na nasilnu smrt izvode se na Zavodu za sudsku medicinu i kriminalistiku Medicinskog fakulteta u Rijeci.

• Laboratorijske tehnike i metode

  Rutinsko procesiranje i disekcija tkiva podrazumijeva obradu bioptičkih i resekcijskih uzoraka tkiva, izradu parafinskih blokova i rezanje te izradu histoloških preparata obojenih standardnim hemalaun-eozin (HE) bojenjem, što omogućava prepoznavanje stanica i tkiva. Prema potrebi, preliminarna dijagnoza postavlja se intraoperativno, na smrznutim rezovima.

  Histokemijske metode omogućavaju uvid u kemijski sastav tkiva te detekciju mikroorganizama. Temelje se na činjenici da se djelovanjem reagensa na određeni kemijski sastojak u tkivu dobiva netopljivi obojeni spoj koji se može promatrati svjetlosnim mikroskopom. Na Zavodu su dostupne brojne histokemijske metode (Giemsa, Mallory, Kreyberg, PAS, PAS-diastaza, Gomory, Masson, Jones, Van Gieson elastica, Oilred O, Kongo crvenilo, Victoria blue, Berlinsko modrilo te metode za detekciju mikroorganizama).

  Imunohistokemijske metode omogućuju lokalizaciju specifičnih antigena u tkivu korištenjem svjetlosnog mikroskopa pomoću ciljno usmjerenih protutijela. Suvremena patohistološka analiza nezamisliva je bez primjene ove metode koja daje brojne dodatne informacije prilikom rutinske patohistološke analize tkiva s ciljem postavljanja dijagnoze, klasifikacije tumora te određivanje prognostičkih i prediktivnih biljega malignih tumora. U tu svrhu Zavodu posjeduje široku paletu protutijela među kojima je rastući broj onih koji selektiraju onkološke bolesnike za terapiju biološkim lijekovima.

  Imunofluorescentne metode jesu metode srodne imunohistokemijskim samo s većom razinom osjetljivosti koja detektira prisustvo antigena od interesa korištenjem obično direktne metode (DIF) putem fluorescentnog mikroskopa i svoju najveću primjenu nalazi u nefropatologiji analizom bioptata bubrega te imunopatologiji analizom bioptata kože i sluznica te krvi, kao i u detekciji mikroorganizama.

  Digitalna mikroskopija podrazumijeva skeniranje mikroskopskog preparata i njegovo pretvaranje u digitalni zapis, što omogućuje brzu komunikaciju s drugim ustanovama u slučaju kada je potrebna konzultacija u vanjskoj ustanovi.

  Računalna obrada mikroskopskog preparata predstavlja kompjutorizirano dobivanje kvantitativnih podataka iz prethodno skeniranog mikroskopskog preparata. Omogućuje brzo i precizno kvantificiranje pojedinih biljega (najčešće imunohistokemijskih) u tkivu, kao što su npr. proliferacijski biljeg Ki-67 ili hormonski receptori, što je važno za precizno objektivno određivanje prognostičkih i prediktivnih čimbenika malignih tumora.

  Laserska mikrodisekcija metoda je za dobivanje subpopulacije stanica od posebnog interesa, pod izravnom miroskopskom kontrolom s ciljem njihove daljnje molekularne analize.

  Elektronska mikroskopija koristi se prvenstveno za potrebe ultrastrukturalne analize glomerulopatija, nediferenciranih tumora, bolesti nakupljanja, neuromišićnih i drugih oštećenja. Na Zavodu se koristi transmisijski elektronski mikroskop „JEOL“ TEM.

   

Biobanka TransMedRi