Razlikuju se tri skupine infektivnih osipa: osipi tijekom virusnih bolesti (koje su većinom blage i samoizlječive), osipi zbog bakterijskih, gljivičnih i parazitarnih bolesti te osipi posredovani imunološkim mehanizmima.
Razlikuju se tri skupine infektivnih osipa: osipi tijekom virusnih bolesti (koje su većinom blage i samoizlječive), osipi zbog bakterijskih, gljivičnih i parazitarnih bolesti te osipi posredovani imunološkim mehanizmima.
Najviše se pažnje pridaje petehijalnom osipu, koji se javlja uz visoku tjelesnu temperaturu. Dijete je potrebno odmah odvesti liječniku jer petehijalni osip može nastati zbog teže bakterijske bolesti (sepsa, meningitis) i vitalno ugroziti dijete. Međutim, petehijalni osip prisutan je i kod virusnih infekcija (enterovirusi). Tada je važno da liječnik utvrdi da je opće stanje djeteta dobro, a laboratorijski parametri upućuju na virusnu bolest.
Uzrok navedenih bolesti, osim šarlaha, jesu specifični virusi. Stoga je jedino liječenje simptomatsko (snižavanje temperature, nadoknada tekućine), a u slučaju šarlaha i pravovremeno liječenje antibioticima.
Ospice su zarazna bolest uzrokovana virusom ospica (morbilivirus). Ulazno mjesto virusa u organizam je dišni sustav, kapljičnim putem iz nosa, usta ili grla zaražene osobe. Sedam do 14 dana nakon izloženosti virusu pojavljuju se prvi simptom u vidu povišene temperature, malaksalosti, gubitka apetita te kataralni simptomi (hunjavica, kašalj poput laveža psa, grlobolja). Ponekad je prisutna upala očne spojnice (konjunktivitis). Četvrtog ili petog dana bolesti pojavljuje se osip – tipično najprije iza ušiju i na čelu, a tijekom sljedeća dva ili tri dana zahvaća redom lice, vrat, trup i udove. Osip je crvene boje, poput sitnih pjegica, a s pojavom osipa temperatura se obično spušta na normalu i kataralni simptomi prolaze. Specifično liječenje ne postoji. Bakterijske komplikacije liječe se antibioticima.


Simptomi su blagi. Temperatura može biti umjereno povišena. Crvene mrlje na koži pojavljuju se najprije po koži trupa i lica, a oko trećeg dana šire se na ruke i noge. Povećani su limfni čvorovi na vratu i glavi, a rjeđe slezena. Komplikacije su rijetke.
Bolest započinje s povišenom tjelesnom temperaturom, malaksalosti i karakterističnim osipom, najprije na trupu u obliku nekoliko malih crvenih uzdignutih točkica (papula) koje se ubrzo napune tekućinom i stvaraju karakteristične male mjehuriće (vezikule). Zatim se osip širi na vrat, vlasište i lice, pa ruke i noge. Osip može biti sasvim blag ili pak prekrivati čitavu površinu tijela. Mjehurići pucaju i nastaju svjetlosmeđe krastice koje polako tamne dok na kraju ne otpadnu, uglavnom u roku od dva tjedna od početka bolesti. Za bolest je karakteristično da u isto vrijeme na koži postoje sve faze osipa (papula, vezikula, krusta). Traje obično 7 do 10 dana.

U liječenju se obično primjenjuju opće metode ublažavanja svrbeža (kupke s dodatkom kalijeva permanganata ili losioni koji sadrže kamfor, mentol ili fenol). Odjeća treba biti prozračna i pamučna. U slučaju vrućice primjenjuje se paracetamol. Komplikacije su najčešće posljedica sekundarne bakterijske infekcije kožnih promjena. Premda nije dio obaveznog kalendara cijepljenja, danas je dostupno cjepivo koje značajno ublažava tijek bolesti.
Ako Vam u vrtiću priopće da je neko dijete ostalo kod kuće jer ima vodene kozice, možete očekivati bolest kod svojeg djeteta u idućih 14 do 20 dana. Bolesnik je zarazan 1 do 2 dana prije izbijanja osipa pa sve dok postoje mjehurići, ali nije u fazi krastica.
Liječenje se provodi antibioticima, čime se sprječavaju komplikacije i širenje šarlaha na drugu djecu i članove obitelji.


Visoka temperatura traje 3 do 4 dana, nakon čega naglo pada uz pojavu osipa po vratu i trupu te zatim širenjem na lice, ruke i noge. Osip ima izgled mrlja svjetlocrvene boje, ponekad malo iznad razine kože i nije praćen svrbežom. Traje najviše 1 do 2 dana. Liječenje je simptomatsko.


Alergijski osip kod djece se može prezentirati i drugom kliničkom slikom. Najčešći je atopijski dermatitis, prisutan kod oko 20 % djece predškolske dobi. Razvoju bolesti pridonose genetska sklonost, oštećena kožna barijera, čimbenici okoline i imunološki status djeteta. Eliminacijska je dijeta važna, naročito kod manje djece s dokazanim alergenom hrane. Bolest mogu pogoršati udahnuti i kontaktni alergeni, pa je vrlo važno provesti eradikacijske mjere u suzbijanju grinja i kućne prašine u prostoru u kojem dijete boravi.
U djece su česte i dermatomikoze, bolesti kože, vlasišta i noktiju uzrokovane gljivicama. Najčešća je mikrosporija (uzročnik Microsporum canis), a izvor infekcije uglavnom zaražena mačka.
