Milena Janus, univ. mag. med. techn., Operacijska sala, KBC Rijeka
Milena Janus, univ. mag. med. techn., Operacijska sala, KBC Rijeka
1. Zašto ste se odlučili za posao medicinske sestre?
Za posao medicinske sestre odlučila sam se jer u tom pozivu vidim spoj stručnosti, humanosti i svakodnevnog utjecaja na kvalitetu tuđeg života. Oduvijek me privlačila ideja da budem dio sustava koji pomaže ljudima u najosjetljivijim trenucima – ne samo u emocionalnim trenucima, nego i kroz znanje, organizaciju i profesionalni razvoj, što mi je izuzetno važno. Rad na vaskularnoj kirurgiji i u operacijskoj sali dodatno je produbio moje razumijevanje važnosti preciznosti, timskog rada i brze reakcije.
2. Koliko dugo radite u KBC-u Rijeka?
U KBC-u Rijeka radim od listopada 2009. godine, dakle već više od 15 godina. Tijekom tog razdoblja imala sam priliku raditi u različitim okolnostima i situacijama, prvenstveno na odjelu vaskularne kirurgije i sada u operacijskoj sali, što mi je omogućilo da steknem široko kliničko iskustvo, razvijem profesionalne vještine i učvrstim osjećaj odgovornosti prema pacijentima i timu. Dugi staž u istoj ustanovi za mene nije samo kontinuitet, već i dokaz posvećenosti, lojalnosti i spremnosti na stalno usavršavanje u okruženju koje poznajem i cijenim.
3. Kako uspijevate uskladiti zahtjevan posao medicinske sestre s osobnim životom?
Svjesna sam da posao medicinske sestre nosi velike emocionalne i fizičke zahtjeve, ali s godinama sam naučila koliko je važno postaviti zdrave granice, organizirati vrijeme i njegovati ravnotežu. Trudim se da u slobodno vrijeme posvetim pažnju stvarima i ljudima koji me ispunjavaju, jer vjerujem da sretan i stabilan privatni život doprinosi mojoj profesionalnoj snazi i kvaliteti u radu s pacijentima.
4. Koji dio Vašeg posla najviše volite – i zašto?
Posebno volim one situacije kada kao tim uspijemo izvući pacijenta iz teškog, gotovo bezizlaznog stanja. U operacijskoj sali često se susrećemo s akutnim pacijentima, gdje brzina, preciznost i timska koorinacija doslovno odlučuju o životu. Taj osjećaj da smo zajedničkim znanjem i povećenošću spasili život – to je neprocjenjivo.
5. Koliko Vas je obrazovanje pripremilo za praksu, i kako ste doživjeli svoj početak rada u KBC-u Rijeka?
Obrazovanje mi je dalo dobar temelj – teorijsku podlogu, osnovne vještine i profesionalni okvir. Ali iskreno, pravi izazovi i stvarno samopouzdanje u radu došli su tek kroz praksu. Moj početak rada na vaskularnoj kirurgiji i u operacijskoj sali u KBC-u Rijeka bio je istovremeno izazovan i motivirajući. Ušla sam u dinamično okruženje gdje se puno očekivalo, ali sam imala sreću raditi uz iskusne kolege koji su nesebično dijelili znanje. Upravo kroz takvo iskustvo brzo sam sazrela i naučila koliko je važno timsko povjerenje i kontinuirano učenje.
6. Osjećate li da su Vaše kompetencije i znanje dovoljno prepoznati unutar zdravstvenog sustava?
Vjerujem da su moje kompetencije prepoznate kroz povjerenje koje mi se ukazuje u svakodnevnom radu, kroz odgovornosti koje preuzimam i kroz odnos s kolegama i nadređenima. Naravno, kao i u svakom sustavu, uvijek postoji prostor da se znanje i doprinos pojedinca još jasnije vrednuju – ali smatram da se trud, posvećenost i preofesionalnost dugoročno uvijek prepoznaju.
7. Koju preporuku biste dali mladim ljudima koji razmišljaju o karijeri u sestrinstvu?
Mladim ljudima bih preporučila da u sestrinstvo uđu ako u sebi nose istinsku želju pomagati, biti oslonac drugima i razvijati se kroz izazove. Ovo je poziv koji traži srce, strpljenje i stalnu spremnost na učenje. Nije lagan put, ali ako ga biraju iz pravih razloga – donijet će im osjećaj svrhe koji malo koji drugi posao može dati.
8. Postoji li neka misao ili životni moto koji Vas vodi i u privatnom i u profesionalnom životu?
Vjerujem u to da sve što radimo, trebamo raditi s poštovanjem, odgovornošću i srcem. Bilo da sam s pacijentom, kolegom ili članovima obitelji, trudim se ostati smirena, prisutna i iskrena. Moj moto je jednostavan: „ostani čovjek – uvijek i svuda.“