HR
EN
Prošlog je petka pedesetogodišnji pracijent doživio traumatičnu nesreću odrezavši si šaku. Njegovi kolege s posla brzo su reagirali i alarmirali hitnu pomoć koja je pacijenta i njegovu amputiranu šaku prevezla u KBC Rijeka gdje je na Klinici za kirurgiju jedan od dežurnih liječnika bio doajen riječke mikrokirurgije i aktualni saborski zastupnik, dr. Ivan Kirin koji kao zakleti radoholičar ljetnu stanku Sabora provodi u operacijskoj sali. Na Sušaku se odmah okupio multidisciplinaran tim kojeg su uz dr. Ivana Kirina činili još traumatolog dr. Marin Marinović i plastični kirurg dr. Ivan Sebaher, anesteziologinje dr. Dijana Deša i dr. Aleksandra Prijić, anesteziološki tehničar Andrea Rončević te instrumentari Fran Coratti, Andrijana Golik, Kristina Kutija i Sandra Grgurev. U operaciji koja je trajala pet sati i 55 minuta, pacijentu je uspješno vraćena šaka lijeve ruke i njegov oporavak prolazi bez komplikacija- u ovom trenutku to u prvom redu znači uspostavljanje i održavanje cirkulacije na reimplantiranoj šaci. „Ovo su složene i dugačke operacije u kojima je važan multidisciplinaran pristup i jako smo zadovoljni da je sve prošlo bez komplikacija. Zasad je poslijeoperacijski tijek odličan i vrijednost zahvata je, barem iz našeg kuta, neprocjenjiva. Iza entuzijazma ljudi koji su obavili ovu operaciju, stoji više desetljeća napornog rada, ali i ekstremnog talenta“ – ističe predstojnik riječke Klinike za kirurgiju dr. Miljenko Kovačević. Mikrokirurške tehnike u riječkoj bolnici počinju se primjenjivati ranih osamdesetih te je prva reimplantacija palca napravljena 1980. godine. Puni razvoj mikrokirurgije počinje s dr. Žarkom Tomljanovićem koji je uz dr. Ivana Kirina, dr. Marija Zambelija i pokojnog dr. Hrvoja Štalekara vodio program mikrokirurgije krvnih žila. Sam dr. Kirin i danas je aktivan predstavnik te škole, a iza njega je dugo iskustvo u reimplantaciji prstiju, šake i podlaktice. Poštovanje protokola i preciznost kod reimplantacija su često važniji od brzine. Naime, kako kaže dr. Kirin, tkiva kod kojih je nekrobioza spora, a to su tetive, kosti, pa i koža, mogu se reimplantirati i u razmaku od 24 sata od amputacije. Period do 12 sati krajnje je vrijeme za reimplantaciju šake, dok je kod područja poput nadlaktice, gdje se nalazi više muskulature, taj interval kraći i iznosi do osam sati. „U slučaju pacijenta iz Raše preša je presjekla male kosti ručnog zgloba i trebalo je napraviti taj dio rekonstrukcije. Postoje jasni protokoli kod reimplantacije pa se tako najprije opskrbljuju krvne žile koje se spajaju uz pomoć operacijskog mikroskopa. To mora biti izvrsno napravljeno jer u protivnom dolazi do poslijeoperacijskih komplikacija kao što su tromboze. Potom se rješavaju živci, tetive i kožni pokrov. Smatram da liječnik koji obavlja ovakav zahvat mora razmišljati rekonstruktivno i treba poznavati traumatologiju, ortopediju, vaskularnu kirurgiju, neurokirurgiju i plastičnu kirurgiju. Samo čovjek koji tako misli, može to adekvatno riješiti“ – kaže dr. Kirin ne propuštajući naglasiti da kod ovakvih operacija treba strateški promišljati, kao i u politici. Liječnik koji mu je asistirao na operaciji, traumatolog dr. Marin Marinović kaže kako se mikrokirugija u Rijeci ipak nastavlja razvijati. „Ovdje sam došao 2003. godine i imao sam sreću da su dr. Kirin i pokojni dr. Štalekar bili moji učitelji. U jednom trenutku razvoj mikrokirurgije je stao, no moji kolege i ja danas smo jako zadovoljni da je na čelo Klinike za kirurgiju došao dr. Kovačević, da je tu i dr. Grgo Martinović te da ponovo radimo razne nove tehnike i revitaliziramo neke već postojeće tehnike kao što je mikrokirurgija. Inače, moram reći da je ovaj pacijent imao sreću u nesreći da je taj dan bio dežuran dr. Kirin. S njim sam dežuran bio i ja, operaciji smo pristupili odmah po dolasku pacijenta – najprije osnovna obrada i u najkraćem roku pacijent i amputat bili su u operacijskoj sali. Pacijent je u ranom poslijeoperacijskom periodu liječen i u barokomori, a hiperbarična terapija izrazito je važna kod ovakvih pacijenata jer je šaka neko vrijeme bila bez cirkulacije te njezina primjena pridonosi samom oporavku“ – veli dr. Marinović. Dr. Kirin podsjeća kako se mikrokirugija danas i dalje razvija te se u ovom trenutku nalazi u fazi gdje se složena tkiva transplantiraju s kadavera. „Naša zemlja tu zaostaje. Prva transplantacija šake napravljena je 1998. u Lyonu, a dvije godine iza toga sam prošao edukaciju kako bih u Rijeci napravio transplantaciju šake, no to nismo uspjeli jer se nije uklapalo u tadašnju strategiju. No, transplantacija šake se još uvijek može napraviti, ja sam još uvijek spreman iako sam jedan od najstarijih liječnika na svijetu koji se bavi ovom tehnikom te i dalje njome suvereno vladam“ – izravan je dr. Kirin kojeg ni mirovina, a ni saborska karijera, nisu uspjeli odvojiti od operacijske sale. Dr. Kirin rođen je 1951. godine što znači da će dogodine napuniti 69 godina, a nakon izvjesne pauze u radu, ovo mu je druga ljetna saborska pauza koju provodi na starom radnom mjestu. „Sada u KBC-u Rijeka radim na ugovor o djelu. Udruge i oporba se često hvataju pitanja što treba raditi i do kada treba raditi. Rekao bi da je to irelevantno pitanje koje je čak i pomalo smiješno. Čovjek treba raditi dok može raditi i dok svojim radom ne čini štetu. Uostalom, postoje puno stariji kirurzi od mene koji još uvijek operiraju“ – kaže dr. Kirin.
