HR
ENU okviru aktivnosti upoznajmo svoj grad „Volim Rijeku“, petak, 18. svibnja proveden je u društvu povjesničara umjetnosti Theodora de Canzianija koji je predstavio povijesnu, kulturnu i umjetničku baštinu zapadnog djela našega grada, Kantride.
Šetnja je započela iznad stadiona na Kantridi. Stadion je jedinstven, smješten između stijena i mora, a nekada je tu bio kamenolom (kava). Bogata povijest stadiona traje već cijelo stoljeće, a priča o stadionu, priča je o riječkom sportu, ali i gradu. Nogomet se u Rijeci počeo igrati još 1873. godine, kad su snage odmjerili zaposlenici Mađarskih državnih željeznica i riječkoga Tehničkog zavoda, kasnije poznatog i kao Tvornica Torpedo. Nakon toga se počinju osnivati i prvi klubovi čiji igrači igraju na improviziranim igralištima, a među brojnim igračima u to vrijeme u Rijeci bio je i Fiorello la Guardia.
Sušački srednjoškolci, članovi Hrvatskog sportskog društva Viktorija, na jednom su od svojih mnogobrojnih treninga trčanja na dionici Kantrida – Volosko zastali da se odmore na zidu iznad starog kamenoloma i shvatili da bi možda to moglo biti dobro mjesto za nogometno igralište. Ideja je postala sve glasnija i prvi korak bio je nagovoriti vlasnike kamenoloma, mađarsku tvrtku koja kamenolom više nije koristila, da daju dozvolu za gradnju igrališta. Općinsko vijeće Kastva, na čijem se području nalazio kamenolom izdalo je dozvolu o prenamjeni prostora u sportske svrhe. Radovi su tada krenuli u najvećoj tajnosti. Na izgradnji igrališta sudjelovali su svi Viktorijaši, a pomagali su im i brojni Hrvati iz grada. Nakon manje od godinu dana neugledni kamenolom uz more postao je prava sportska oaza. Svečano otvorenje igrališta uslijedilo je 1. lipnja 1912. godine, a čast da otvori igralište utakmicom s Viktorijom dobio je Prvi hrvatski građanski športski klub iz Zagreba koji je tada igrao prvenstvo Hrvatske i Slavonije. Utakmica je najavljivana plakatima i letcima kojih je grad bio prepun. Prva utakmica na Kantridi nije mogla bolje završiti, domaćin je pobijedio 2:0.
Šetnja je nastavljena u parku Dječje bolnice Kantrida, razgledavanjem bivšeg nadvojvodskog ljetnikovca. Nadvojvoda Josip/Josef/Giuseppe Habzburški ili od milja u Rijeci s kraja 19 st. zvan Sior Principe ili Principe Giuseppe bio je osobit predstavnik dinastije u Rijeci koji je svoju zimsku vilu dao urediti 80-ih godina 19. stoljeća. Pregradili su je riječki graditelji Pietro i Raffaelo Culotti. U toj vili zvanoj i Villa Giuseppe danas se nalazi sjedište Državnog arhiva u Rijeci. Nadvojvoda je još gradio u Crikvenici i na Kantridi, gdje je na svom velikom posjedu uz more izgradio ljetnikovac, kapelu, gloriet i plažu. Osvijetlio je obalu i stvorio krasan egzotičan park – uzgojenu šumu za šetnju po modi svoga vremena. Vjerojatno je angažirao iste arhitekte. Dok su se u zimskoj rezidenciji inspirirali stilskim ozračjem bečke Ville Hermes u ljetnoj vili na Kantridi inspiracija je krenula od palladijanske arhitekture. Danas je vila sastavni dio Dječje bolnice na Kantridi. Nadvojvoda je kao veliki poduzetnik i mecena, ali i jezikoslovac te znanstvenik nasadio svoje parkove sa preko 250 biljnih vrsta – autohtonih, regionalnih i egzotičnih. Nakon njegove smrti 1905. godine obitelj nastavlja koristiti rezidencije do 1916. Kasnije Riječka štedionica, a potom grad Rijeka otkupljuju imanje. Godine 1924. u prijašnjoj nadvojvodskoj vili osnovana je dječja bolnica pod nazivom La colonia Marina koja je služila kao oporavilište i lječilište za anemičnu, distrofičnu, rahitičnu i astmatičnu djecu.
Još jedan obilazak protekao je u ugodnoj atmosferi, a prikupljeno je mnogo zanimljivih podataka o Kantridi, prostoru kojeg je riječka mladež prije stotinjak godina samoinicijativno odabrala za svoje sportske aktivnosti.
