U cijelom mehanizmu oni su poprili\u010dno va\u017ean kota\u010di\u0107. Toliko va\u017ean da bez njih jednostavno nema kvalitetnog lije\u010denja onkolo\u0161kog bolesnika. Oni kroje planove zra\u010denja, izra\u0111uju komplicirane matemati\u010dko-fizi\u010dke modele, kontroliraju ure\u0111aje i predla\u017eu nove tehnike. Jer u planovima koje rade treba biti kirur\u0161ki to\u010dan. Potrebno je zra\u010denjem ubiti tumor, a opet po\u0161tedjeti okolno zdravo tkivo. Ako pogrije\u0161e samo jedan jedini milimetar, pacijent primi toliko krivu dozu zra\u010denja na zdravo tkivo umjesto na tumor da ostaju trajne posljedice na ukupno zdravlje i \u017eivot.<\/p>\n
Osim u podru\u010dju dijagnosti\u010dke i intervencijske radiologije, ve\u0107 su desetlje\u0107ima prisutni u podru\u010dju radioterapije, nuklearne medicine i za\u0161tite od zra\u010denja. No, pacijenti za njih gotovo da i ne znaju. Znaju za onkologa, znaju za radiologa i medicinsku sestru, ali o njima pojma nemaju. Za njih ponekad ne zna ni bolni\u010dko osoblje odjela na kojem radi, \u0161to zapravo ni ne \u010dudi.<\/p>\n
Za to zanimanje u Hrvatskoj jo\u0161 se uvijek ne mo\u017ee dobiti specijalizacija, a jo\u0161 uvijek nije ni prepoznato kao profesija u zdravstvu. Oni su medicinski fizi\u010dari, nevidljivi ljudi u multidisciplinarnim timovima, bez kojih je radioterapijsko lije\u010denje onkolo\u0161kih bolesnika unaprijed osu\u0111eno na propast.<\/p>\n
<\/p>\n
Unato\u010d zna\u010denju i va\u017enosti koju imaju, ovi su ljudi \u010desto u debeloj sjeni, daleko od svjetla pozornice. Ponekad im to odgovara, no ponekad se uistinu osje\u0107aju kao da su na margini sustava u kojem rade. To ih \u017ealosti, pa i demotivira. A budu\u0107nost koja dolazi nije blistava.<\/p>\n
Projekcije Svjetske zdravstvene organizacije govore o porastu od 25 milijuna novodijagnosticiranih slu\u010dajeva malignih oboljenja do 2030., a u hrvatskim okvirima to zna\u010di porast za 80 posto.<\/p>\n
– Upravo zato uloga medicinske fizike postat \u0107e jo\u0161 va\u017enija i predvi\u0111a se da \u0107e ona kao specijalnost stati rame uz rame ostalim specijalnostima u medicini, \u0161to je ve\u0107 danas slu\u010daj u nekim zapadnim zemljama. Budu\u0107nost medicinske fizike bit \u0107e izazovna i zanimljiva, a pritom ne smijemo zaboraviti da sve \u0161to medicinski fizi\u010dari rade u razvoju i klini\u010dkoj primjeni modernih tehnologija ima samo jedan cilj – dobrobit pacijenta – po\u010dinje pri\u010du\u00a0Hrvoje Hr\u0161ak, voditelj Sekcije za medicinsku fiziku pri Hrvatskom dru\u0161tvu za biomedicinsko in\u017eenjerstvo i medicinsku fiziku, zaposlen kao medicinski fizi\u010dar na KBC-u Zagreb na Rebru ve\u0107 punih 15 godina.<\/p>\n
U Hrvatskoj trenuta\u010dno radi oko 60 medicinskih fizi\u010dara; u podru\u010dju radioterapije, nuklearne medicine, za\u0161tite od zra\u010denja te dijagnosti\u010dke i intervencijske radiologije. A to je ispod razine razvijenih \u010dlanica EU. Optimalno bi bilo imati 100 medicinskih fizi\u010dara, ali do\u0107i do toga bit \u0107e pravi pothvat uz sve probleme koje imaju. Hr\u0161ak se nada, ka\u017ee, da \u0107e se to promijeniti do kraja godine kada bi se trebao donijeti novi Zakon o zdravstvenoj za\u0161titi, koji \u0107e napokon medicinske fizi\u010dare prepoznati kao zdravstvene radnike.<\/p>\n
– Dono\u0161enjem ovog zakona, nadamo se do kraja 2018. godine, stvorit \u0107e se uvjeti za definiranje medicinske fizike kao profesije i kona\u010dno uvo\u0111enje specijalizacije iz medicinske fizike. Zasad se profesionalni problemi medicinskih fizi\u010dara nastavljaju – tvrdi Hr\u0161ak. Me\u0111utim, nisu to jedini problemi.<\/p>\n
Po pitanju opremljenosti i suvremenosti opreme, u odnosu na EU, situacija je svakako najlo\u0161ija u podru\u010dju radioterapije, gdje postoji nedostatak, zastarjelost i fragmentiranost radioterapijskih kapaciteta. Hrvatska je u europskim okvirima ispodprosje\u010dno opremljena linearnim akceleratorima.<\/p>\n
Naime, europski je prosjek 5,3 ure\u0111aja na milijun stanovnika, a u Hrvatskoj je taj prosjek 3,5 ure\u0111aja na milijun stanovnika, \u0161to je za 34 posto manje. Zbog kroni\u010dnog manjka medicinskih fizi\u010dara, a i pove\u0107ane optere\u0107enosti radioterapijskih ure\u0111aja, hrvatski medicinski fizi\u010dari svakako su vi\u0161e optere\u0107eni klini\u010dkim obujmom poslova u odnosu na europske kolege.<\/p>\n
<\/p>\n
Stoga osim novog zakona, Hr\u0161ak vjeruje da \u0107e se stanje pobolj\u0161ati i dono\u0161enjem Nacionalnog plana borbe protiv raka, s obzirom na to da je Hrvatska posljednja \u010dlanica EU koja nema razvijen i prihva\u0107en takav plan.<\/p>\n
– Projekcije Svjetske zdravstvene organizacije znak su za uzbunu i zahtijevaju sveobuhvatni plan borbe protiv malignih bolesti u Hrvatskoj, koji je sada ipak u postupku dono\u0161enja i nedavno je javno prezentiran. U njegovoj izradi sudjelovalo je stotinjak stru\u010dnjaka iz podru\u010dja medicine, ali koliko mi je poznato, u izradu je bio uklju\u010den lokalno samo jedan medicinski fizi\u010dar. A to je poprili\u010dno apsurdno. Jer plan uklju\u010duje razvoj i primjenu novih metoda i tehnologija u radioterapijskom lije\u010denju, a planiranje njihova uvo\u0111enja i primjenu u hrvatskom zdravstvu nije mogu\u0107e napraviti bez sistemati\u010dnog uklju\u010divanja medicinskih fizi\u010dara na nacionalnoj razini – govori Hr\u0161ak koji ve\u0107 15 godina radi kao medicinski fizi\u010dar. No, tko su zapravo ti ljudi i za\u0161to se uop\u0107e bave tim poslom?<\/p>\n
Kada se pita voditelja Odjela medicinske fizike u KBC-u Osijek\u00a0Mladena Kasaba\u0161i\u0107a\u00a0kakav je osje\u0107aj karijeru provoditi u sjeni, on odmah odgovara sa smije\u0161kom. Dojam je da mu takav status i najbolje odgovara, kao da ga ba\u0161 i ne privla\u010de svjetla pozornice.<\/p>\n
– Raditi svoj posao najbolje \u0161to zna\u0161, a istovremeno i\u0107i ukorak s napredovanjem struke trebalo bi biti ono \u0161to \u010dini razliku. Istina je da ve\u0107ina ljudi, pa \u010dak i oni u bolnicama, ne zna tko smo i \u0161to radimo. To se mijenja sporo, ali se mijenja, a pozitivno je da nas se po\u010delo uklju\u010divati i u vrlo va\u017ena pitanja kao \u0161to je nabava nove opreme – obja\u0161njava Kasaba\u0161i\u0107.<\/p>\n
Otkriva mi da je osje\u010dki KBC niz godina imao samo jedan linearni akcelerator na kojem se ponekad ozra\u010divalo i vi\u0161e od 100 bolesnika dnevno, kao i krvni pripravci za potrebe Zavoda za transfuziologiju. Ta preoptere\u0107enost ure\u0111aja rezultirala je \u010destim kvarovima.<\/p>\n
– U posljednjih 15 godina obi\u0161ao sam vi\u0161e klinika za onkologiju i radioterapiju u EU i nigdje nisam vidio tolik broj bolesnika po aparatu za zra\u010denje. Iako se najvi\u0161e bavim radioterapijom onkolo\u0161kih bolesnika, medicinska fizika uklju\u010duje, uz radioterapiju i radiologiju, i nuklearnu medicinu. I u tim je djelatnostima stanje prili\u010dno lo\u0161e, \u0161to se uostalom vidi i po listama \u010dekanja. Iako smo u KBC-u Osijek po\u010deli nedavno s radioterapijom i na novom linearnom akceleratoru, potrebno je \u0161to prije obnoviti i pro\u0161iriti radioterapijsku opremu u KBC-u Osijek – smatra Kasaba\u0161i\u0107 koji se nada da \u0107e medicinski fizi\u010dari u Hrvatskoj uskoro imati isti status kakav imaju i njihovi kolege u EU.<\/p>\n
<\/p>\n
Njegov radni dan, kao i mnogih njegovih kolega koji se bave tim poslom, izgleda otprilike ovako. Prije 7 ujutro ve\u0107 je u KBC-u Osijek, zatim provjerava geometrijske i dozimetrijske karakteristike linearnih akceleratora i CT ure\u0111aja za simulaciju zra\u010denja.<\/p>\n
Nakon toga slijedi pregled i izrada planova za radioterapiju, potom sastanci s ostalim medicinskim fizi\u010darima vezani uz uvo\u0111enje novih radioterapijskih tehnika, a svakodnevno najmanje dva sata provede uz administrativne poslove. Osmosatno radno vrijeme za njega gotovo i ne postoji, jer redovito na poslu ostaje i znatno du\u017ee, a \u010desto radi i vikendom, posebno kada treba instalirati novu opremu ili uvesti nove tehnike. Uz te poslove, sudjeluje i u nizu me\u0111unarodnih projekata te na predavanjima na Medicinskom fakultetu u Osijeku. No, za\u0161to ba\u0161 medicinska fizika?<\/p>\n
Krivac je velika ljubav prema – astronomiji.<\/p>\n
– Kako mi je astronomija jo\u0161 od djetinjstva velika ljubav, diplomirao sam podru\u010dja astrofizike, a medicinsku fiziku poznavao sam vrlo povr\u0161no. Poslijediplomski iz medicinske fizike upisao sam nekoliko mjeseci nakon diplomiranja na nagovor prijatelja s PMF-a. Drago mi je \u0161to sam poslu\u0161ao savjet i postao medicinski fizi\u010dar. Iako mi je drago i dalje provoditi vrijeme s ljudima koji primje\u0107uju svjetla na no\u0107nom nebu – govori mi uz osmijeh.<\/p>\n
Me\u0111utim, pravog slobodnog vremena gotovo i nema. Kada ga uhvati, provodi ga s k\u0107erima u prirodi, na slavonskim brdima, pje\u0161\u010danim prudovima Drave, a ponekad i na Velebitu. Bitno je samo malo se maknuti, ka\u017ee mi Kasaba\u0161i\u0107.<\/p>\n
A to – maknuti se od svega – kada je u pitanju\u00a0Slaven Jurkovi\u0107, specijalist medicinske fizike i pro\u010delnik Zavoda za medicinsku fiziku i za\u0161titu od zra\u010denja KBC-a Rijeka, zna\u010di pobje\u0107i u svijet dobre knjige, starog dobrog rocka ili nekog koncerta. Kada se Jurkovi\u0107a pita, Pink Floydu nema ravnih.<\/p>\n
– Imam sve njihove albume, bio sam na jednom njihovu koncertu prije raspada, a sada \u010dekam da u Rijeku do\u0111u Brit Floyd, tribute bend. Volim alternativni rock u kombinaciji s punkom. Dakle, onaj stari Let 3, Hladno pivo dok su jo\u0161 bili demo bend ili stare Pipse. Od novih, u\u017eivam u M.O.R.T.-u, kao i rije\u010dkoj ekipi Jonathanu i My Buddy Mooseu. Tako se opu\u0161tam – smije se Jurkovi\u0107.<\/p>\n
<\/p>\n
I on je zalutao u medicinsku fiziku, podru\u010dje za koje nije znao ni da postoji sve dok ga danas pokojni u\u010ditelji\u00a0Neda Stip\u010di\u0107 \u0160oli\u0107\u00a0i\u00a0Matija Bistrovi\u0107\u00a0nisu uveli u taj svijet. \u017divot u sjeni mu odgovara, ba\u0161 kao i kolegi Kasaba\u0161i\u0107u. Ka\u017ee da je fizi\u010darima prirodno okru\u017eenje laboratorij, odnosno mjesto na kojem u miru mogu raditi posao koji vole.<\/p>\n
– U medicini to zna\u010di raditi i u vrijeme kada ure\u0111aji nisu u svojoj primarnoj funkciji, dakle za rad s pacijentima. Dakle, no\u0107u, vikendom, blagdanom. Zato vrlo \u010desto ljudi iz na\u0161e okoline ne razumiju kako to mi radimo i onda kad nitko drugi ne radi. Mislim da su medicinski fizi\u010dari u prilici imati najbolje iz obaju \u201csvjetova\u201d, onog javnog i onog skrivenog. Jer svaki dan imamo priliku vidjeti bolje stanje pacijenta, za \u0161to smo i mi odgovorni; u tom skrivenom svijetu, pak, vidimo mogu\u0107nosti kori\u0161tenja vrlo sofisticirane opreme i naprednih sustava za istra\u017eivanja, ponovno za dobro pacijenata, odnosno \u0161ire zajednice – otkriva mi Jurkovi\u0107 i dodaje da je dojma da su za \u201csjenu\u201d u kojoj rade krivi i oni sami kao struka jer su bili \u201cpremalo aktivni u zajednici i ponekad prili\u010dno zatvoreni prema okolini\u201d.<\/p>\n
– Sekcija za medicinsku fiziku nastoji to promijeniti i posljednjih se godina zbog toga vide vrlo pozitivni pomaci – ka\u017ee.<\/p>\n
U 25 godina bavljenja medicinskom fizikom, Jurkovi\u0107 je vidio sve. Smije se kada pri\u010da da je u po\u010detku njegove karijere, medicinska fizika u Hrvatskoj zaostala u vremenu 70-ih godina pro\u0161log stolje\u0107a, ali da su u sljede\u0107ih 15 godina ipak uhvatili razvijeni svijet za rep.<\/p>\n
– Zapo\u010deo sam kao fizi\u010dar na radioterapiji koja je u KBC-u Rijeka u nepunih 15 godina pro\u0161la put koji je Zapadna Europa savladala u nekih 50-60 godina. Bilo je sjajno u tome sudjelovati. Danas kao pro\u010delnik Zavoda imam priliku pridonijeti razvoju i \u0161irenju medicinske fizike na druga polja primjene u medicini. A budu\u0107nost koja dolazi pripada nama. Jer razvoj tehnologije ide u prilog stru\u010dnjacima iz STEM podru\u010dja, a takvima se mi volimo smatrati – govori 51-godi\u0161nji Jurkovi\u0107.<\/p>\n
Iako nije medicinski fizi\u010dar, gotovo identi\u010dnu pri\u010du s nama dijeli i\u00a0Velimir Karad\u017ea, magistar radiolo\u0161ke tehnologije, zaposlen na Klinici za onkologiju KBC-a Zagreb. Njegov je posao sljede\u0107i.<\/p>\n
U direktnom je kontaktu s onkolo\u0161kim bolesnikom prilikom neposrednog pru\u017eanja terapije zra\u010denjem. On je taj koji mora precizno i sigurno provesti radioterapiju za vi\u0161e od 25 pacijenata u radnom vremenu, a osim toga, sudjeluje i u procesu planiranja radioterapije, izvodi snimanje i pripremu bolesnika.<\/p>\n
– Radi se u smjenama, do kasnih popodnevnih i ve\u010dernjih sati, a ve\u0107 dulje postoji potreba za no\u0107nim radom, kao i radom vikendima i praznicima zbog hitnih onkolo\u0161kih indikacija – obja\u0161njava Karad\u017ea. Govori mi da zanimanje radiolo\u0161kog tehnologa u terapiji nije ba\u0161 bilo ni poznato ni popularno kad je on studirao. No, pukom slu\u010dajno\u0161\u0107u dobio je posao na Klinici za onkologiju, a, kako sam priznaje, nije se dugo namjeravao tamo zadr\u017eati.<\/p>\n
– No, kada vidite da tehnologija uistinu mo\u017ee pomo\u0107i \u010dovjeku u lije\u010denju raka i da moderni ure\u0111aji s neslu\u0107eno ve\u0107im mogu\u0107nostima tek dolaze, jednostavno vas cijela pri\u010da privu\u010de. I ostao sam – govori uz osmijeh. Otkriva mi da je prije desetak godina u Hrvatskoj napravio gotovo kvantni skok u usporedbi s tehnologijom koju su dotad koristili, ali da je danas ta suvremena tehnologija ve\u0107 postala zastarjela.<\/p>\n
– A to je najve\u0107e ograni\u010denje, odnosno nedostatak. Va\u017enost odre\u0111enih tehnologija u pru\u017eanju kvalitetne zdravstvene za\u0161tite \u010dini mi se kao ne\u0161to \u0161to se vrlo te\u0161ko mo\u017ee objasniti kolegama iz drugih profesija, pa i osobama koje upravljaju bolnicama. Ako \u017eelimo jo\u0161 sna\u017enije krenuti naprijed, takve stvari moramo mijenjati – zaklju\u010duje Karad\u017ea.<\/p>\n
<\/p>\n